Materijalisti tvrde da je sve ono što smo ovdje izložili samo jedan filozofski pogled i stav. Međutim, to da je ono što mi nazivamo "vanjskim svijetom" jedan sklop percepcija, nije nikakva filozofija, to je naučna činjenica. Kako slika i osjećaji stižu do mozga tema je koja se detaljno obrađuje na svim medicinskim fakultetima. Činjenice koje, predvođene modernom fizikom, iznose nauke XX stoljeća, sasvim jasno stavljaju do znanja da materija nema konkretnu realnost, da svako, u izvjesnom smislu, posmatra "ekran koji se nalazi u mozgu".

Ovo mora prihvatiti svako ko vjeruje u nauku, pa bio on ateista, budista ili bilo kojeg drugog pogleda i mišljenja. Jedan materijalista, u skladu sa svojim mišljenjem, može zanijekati postojanje Boga, ali ne može zanijekati ovu naučnu činjenicu.

Iako su bili nedovoljni uvjeti i poimanje nauke u vremenu u kojem su živjeli, opet je zbunjujuće to što Karl Marx, Friedrich Engels, Georges Politzer i ostali nisu mogli shvatiti i poimati tako jednostavnu i jasnu činjenicu. Ali, uvjeti suvremene nauke i tehnologije su krajnje razvijeni, što još više olakšava poimanje ove ionako jasne činjenice. Materijaliste je obuzeo veliki strah zbog, makar i djelimičnog, poimanja ovog pitanja, a i zbog uočavanja da ovo pitanje kategorično pobija njihovu filozofiju.

Od strane materijalističkih krugova Turske izvjesno vrijeme nisu stizale vidljive reakcije o temi (da je, dakle, materija jedna percepcija) koja se iznosi u ovoj knjizi, što je kod nas stvorilo jedan utisak da pitanje nije dovoljno obrađeno i da treba preći na jedno detaljnije izlaganje. Nakon izvjesnog vremena, međutim, ispostavilo se da su materijalisti, u biti, veoma uzrujani iznošenjem ovog pitanja na dnevni red, štaviše, postalo je sasvim jasno da ih je obuzeo i veliki strah.

Svoj strah i paniku materijalisti su jedno vrijeme sasvim glasno izražavali u svojim sredstvima informiranja, na stručnim konferencijama i panel diskusijama. Glede njihovog nespokojnog i beznadežnog stila, postaje sasvim jasno da su zapali u jednu ozbiljnu idejnu krizu. Inače, ozbiljan šok počeli su doživljavati sa naučnim pobijanjem teorije evolucije koja, navodno, predstavlja temelj njihove filozofije. Sada su, međutim, u još većem šoku, pošto shvataju da počinju gubiti i samu materiju, oslonac koji je neuporedivo bitniji od darvinizma. Na ovo pitanje, sa svog stajališta, gledaju kao na "najveću opasnost" po njihovo stajalište. Sami spominju "apsolutno rušenje kulturnih tkiva".

Jedan od onih koji su na najizrazitiji način izrazili ovu zabrinutost i paniku materijalističkih krugova Turske bio je Rennan Pekünlü, univerzitetski profesor i, u isto vrijeme, pisac u Bilim ve Ütopya (Nauka i utopija), časopisu koji je preuzeo obavezu odbrane materijalizma. Bilo u tekstovima objavljenim u aktualnom časopisu, bilo prilikom govora na panel diskusijama, Pekünlü je kao prvostepenu "opasnost" isticao knjigu Podvale teorije evolucije. A pitanje koje najviše zabrinjava ovog naučnika nisu dijelovi knjige u kojima se iznosi neosnovanost Darwinove teorije, nego baš poglavlje koje upravo čitate. Pekünlü, koji je svojim čitateljima i slušateljima (prilično malog broja) poručivao da ih "ni slučajno ne zavedu ova poučavanja idealizma, da njeguju svoju odanost materijalizmu", svoj oslonac je našao u Vladimiru I. Lenjinu, lideru krvave komunističke revolucije u Rusiji. Jedino što je uradio Pekünlü, koji je svakom savjetovao da pročita knjigu Materijalizam i empiriokriticizam, koju je Lenjin napisao prije jednog stoljeća, bilo je ponavljanje, opet Lenjinovih, upozorenja: "i slučajno ne razmišljajte o ovom pitanju, inače ćete izgubiti materijalizam i predat ćete se vjeri." U jednom tekstu objavljenom u aktualnom materijalističkom glasilu, Pekünlü prenosi slijedeće Lenjinove rečenice:

"Ako jednom porekneš materijalnu realnost koju poimamo našim čulima, krenuo si ka agnosticizmu i subjektivizmu, izgubio si sva oružja koja ćeš koristiti protiv fideizma (filozofija vjere); a to upravo i jeste ono čemu stremi fideizam. Prepustiš li prst, prvo ti ode ruka, a potom i cijeli karakter. Ako poimate čula, ne kao neku sliku materijalnog svijeta, već kao neki poseban element, drugim riječima, ako odstupite od materijalizma tada ste svoj karakter predali fideizmu. Nakon toga će čula biti ničija čula, um ničiji um, psiha ničija psiha, volja ničija volja."176

Ovi redovi pokazuju da ova činjenica, koju je Lenjin unespokojeno primijetio i koju je želio potisnuti iz svoje, a i iz glava svojih "drugova", na isti način zabrinjava i suvremene materijaliste. Ali, Pekünlü i ostali materijalisti su u većem nespokojstvu od Lenjina pošto su svjesni da se ova istina iznosi znatno jasnije, kategoričnije i snažnije u odnosu na doba od prije 100 godina. Ovo pitanje se prvi put u historiji svijeta iznosi na toliko neosporan način.

Opet je, međutim, uočljivo da većina materijalističkih naučnika krajnje površno pristupa činjenici da je "materija percepcija". Pošto je tema koja se ovdje obrađuje jedna od najuzbudljivijih i najbitnijih tema sa kojima se čovjek u svom životu može suočiti. Nije moguće da su se prije suočili sa jednom efektnom temom, kao što je ova. Unatoč tome, reakcije koje pokazuju aktualni naučnici, ili njihov stil govora i pisanja, odaje njihovo krajnje plitko i površno rezoniranje.

Tako da reakcije, koje određeni materijalisti ispoljavaju na ovdje izloženo, pokazuju da je njihova slijepa privrženost materijalizmu kod njih prouzrokovala jednu vrstu logičkog oštećenja i da su iz tog razloga daleko od poimanja ovog pitanja. Ilustracije radi, opet jedan univerzitetski profesor i pisac u časopisu Bilim ve Ütopya, Alaettin Šenel, kao i Rennan Pekünlü, odašiljao je poruke u smislu "nastranu rušenje darvinizma, istinska opasnost je u ovoj temi", a zbog toga što je osjetio da nema pouzdanog oslonca za svoju filozofiju, nastupio je sa zahtjevom u stilu: "ako je tako, onda vi dokažite to što iznosite". Međutim, zanimljiv je, zapravo, momenat da je aktualni pisac napisao rečenice koje ukazuju da on uopće nije shvatio činjenicu koju smatra opasnošću.

Naprimjer, u tekstu koji je u cjelosti posvećen ovoj temi Šenel je prihvatio da se vanjski svijet u vidu slike percipira u mozgu. Ističući, međutim, da se slike dijele na dvije vrste - one koje imaju svoju materijalnu protuvrijednost i one koje nemaju - on tvrdi da vanjski svijet posjeduje svoju materijalnu protuvrijednost. Da bi ilustrirao svoju tvrdnju, on iznosi i "primjer telefona". Ukratko, on piše da "ja ne znam da li slike u mozgu imaju ili nemaju svoju protuvrijednost u vanjskom svijetu, ali isto to, također, važi i kada pričam telefonom; ja ne vidim osobu sa kojom pričam, ali mogu potvrditi ovaj razgovor kada kasnije budem neposredno razgovarao sa ovom osobom".177

Aktualni pisac ovim primjerom cilja na slijedeće: "Ako posumnjamo u naše percepcije, možemo ih kontrolirati direktnim suočenjem sa originalnom materijom." Ovo je, međutim, sasvim očita zabluda, pošto je apsolutno nemoguće naše dopiranje do originalne materije. Apsolutno nikada ne možemo napustiti mozak i saznati šta se događa "vani". Osobi pored telefona može se potvrditi da li glas na telefonu ima protuvrijednost ili nema. Ali, i ovo potvrđivanje je sačinjeno samo od imaginacije u mozgu.

Zapravo, ove osobe iste događaje mogu doživljavati i u snovima: Šenel, naprimjer, može vidjeti da razgovara na telefon i da je taj razgovor, potom, potvrdio kod osobe sa kojom je razgovarao. Ili Pekünlü također i u snu može osjetiti da je suočen sa "velikom opasnošću" i da auditoriju preporučuje Lenjinova stogodišnja djela. Međutim, bilo što da urade, materijalisti ne mogu demantirati činjenicu da su sve ono što doživljavaju i sve ono sa čime komuniciraju samo odvojene percepcije.

Kome ćemo, u tom slučaju, potvrditi da li slike iz mozga imaju svoju protuvrijednost ili nemaju? Da li bićima-sjenkama koja se, također, formiraju u mozgu? Nesumnjivo, nemoguće je pronaći izvor informacija koji će moći osigurati i potvrditi informacije koje pripadaju svijetu izvan mozga materijalista. Priznati da sve vrste percepcija nastaju u mozgu, ali smatrati da se u željenom trenutku može izaći "izvan" ovoga i da se percepcije mogu potvrditi stvarnom vanjskom svijetu je, zapravo, pokazatelj ograničenosti nivoa ljudskog poimanja i pada u jedan neispravni logički splet.

Istina koja se ovdje iznosi je, međutim, tema koja se odmah, sa lahkoćom, može poimati od strane čovjeka koji posjeduje normalan nivo poimanja i logički splet. Svaki čovjek bez predrasuda će, u kontekstu ovdje izloženog, shvatiti da je organima čula nemoguće testirati postojanje vanjskog svijeta.
Međutim, kako izgleda, slijepa privrženost materijalizmu kvari ljudsku moć korištenja racija. Zbog toga, i suvremeni materijalisti, kao i njihovi idejni učitelji koji su postojanje materije nastojali "dokazati" jedenjem kolača i šutanjem kamena, pokazuju ozbiljne logičke poremećaje.

Treba, također, naglasiti da to, u biti, nije neka zbunjujuća situacija. Pošto, nemogućnost razumijevanja, dakle nemogućnost tumačenja svijeta i događaju u ispravnom logičkom spletu, predstavlja zajedničku osobinu onih koji poriču. A, Allah je u Kur’anu ovu skupinu, oni koji poriču, istakao kao "...ljude koji ne shvaćaju" (Al-Ma’idah, 58).

Panična atmosfera koja se pojavila u materijalističkim krugovima Turske i čijih smo se samo nekoliko simptoma ovdje dotakli, zapravo, pokazatelj je da su materijalisti suočeni sa jednom opasnošću od egzistencijalne vrijednosti. Činjenica da je materija sačinjena o percepcije dokazana je od strane moderne nauke i to na jedan kategoričan, snažan i jasan način. Materijalisti su svjesni da materijalni svijet, u koji su slijepo vjerovali, oslanjali se i vjerovali u njeg, apsolutno nestaje odnoseći sa sobom i sve ono što je u njemu, a nisu u stanju uraditi ništa kako bi to onemogućili.

Materijalističko mišljenje je stalno postojalo tokom historije čovjeka, a, sigurni u sebe i svoju filozofiju, ovi ljudi su se suprotstavljali svome Tvorcu, Allahu, dž. š. Materija je, prema njihovom scenariju, oduvijek i zauvijek, što znači da nije mogla imati svog Stvoritelja. Odbijajući Allaha samo iz svoje oholosti, oni su su se krili iza materije za koju su mislili da postoji. Toliko su bili sigurni u ovu filozofiju da su vjerovali da se nikada neće moći dati objašnjenje koje će dokazati suprotno.

Upravo iz tog razloga činjenice vezane za bit materije, koje su iznesene u ovoj knjizi, izazvale su toliku zabrinutost kod ovih ljudi. Pošto, sve što je izneseno ovdje u temelju ruši njihovu filozofiju, da čak apsolutno ne ostavlja ni mogućnost rasprave. Materija, koju baziraju na svim svojim stanovištima, životima, oholostima i poricanjima, nestala je u jednom zamahu ruke. Nema materije da bi postojao materijalizam!

Jedna od Allahovih osobenosti je i priređivanje zamki za nevjernike. Ovu činjenicu On ističe u slijedećem ajetu: "I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije." (Al-Anfal, 30)

Tako je Allah priredio zamku za materijaliste učinivši da oni misle kako materija postoji i tako ih degradirao na način kakav još nije zabilježen u historiji. Vjerovali su u postojanje svoje imovine, svog položaja, titule, zajednice kojoj pripadaju, cijelog svijeta i svega što se, zapravo, sastoji samo od imaginacije i, povrh svega, oslanjajući se na sve to, bili su oholi pred Allahom. Prseći se, pobunili su se protiv Allaha, te napredovali u svom nevjerovanju. Jedino iz čega su crpili snagu u ovim poslovima je bila materija. Ali su zapali u tako manjkav način razmišljanja da uopće nisu razmišljali da ih je Allah okružio sa svih strana. Ovako nas Allah u Kur’anu obavještava o situaciji koja će zadesiti nevjernike kao rezultat njihove ograničenosti:

Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku će se uhvatiti baš oni koji ne vjeruju! (At-Tur, 42)

I isto tako Mi učinismo da u svakom gradu velikaši postanu grješnici i da u njemu zamke postavljaju, ali oni samo sebi zamke postavljaju, a da i ne primjećuju. (Al-An’am, 123)

Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju. (Al-Baqarah, 9)

Kao i u svim periodima, tako će i u ovom periodu Allah nevjernike suočiti sa činjenicom koja će do temelja porušiti sve njihove lukave poretke. Ajetom "...Zaista je šejtanovo lukavstvo slabo" (An-Nisa’, 76), Allah nas obavještava o prirodi njihovog poretka, a time i o poražavajućem kraju koji ih očekuje. A ajetom "...Njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi" (Al-’Imran, 120) Allah vijernicima saopćava radosnu vijest.

U drugom ajetu Allah poručuje da su "djela nevjernika kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe". (An-Nur, 39) Materijalizam, također, kao i u prethodnom ajetu, predstavlja "fatamorganu" za nevjernike; kada ispruže ruke, vjerujući u ono što vide, oni shvate da je sve samo imaginacija. Allah ih je prevario sa jednom ovakvom fatamorganom, cijeli sklop percepcija je učinio kao da stvarno postoje. "Ogromni" ljudi, profesori, astronomi, biolozi, fizičari, ljudi bilo kojeg položaja i titule su obmanuti zbog toga što su materiju pretvorili u svoje božanstvo, prevarili su se kao djeca i izgubili autoritet. Svoju filozofiju, ideologiju izgradili su na sklopu percepcija koje su smatrali apsolutnim; ulazili su u ozbiljne polemike, koristili "pseudointelektualna" objašnjenja. A zbog svega toga sebe su smatrali pametnim, mislili su da mogu donositi mišljenja o pitanju realnosti univerzuma, i, što je najbitnije, smatrali su da, sa svojim ograničenim rasuđivanjem mogu komentirati Boga. Stanje u kojem se oni nalaze Allah je ovako formulirao:

I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje. (Al-’Imran, 54)

Materijalisti uopće nisu očekivali da ih očekuje jedna ovakva zamka. Dok su u rukama imali sve mogućnosti XX stoljeća, smatrali su da se sa lahkoćom mogu inaditi i da i ostale mase sa sobom mogu povući u nijekanje postojanja Boga. Allah nas također obavještava o ovakvom mentalitetu koji nevjernici nose tokom cijele historije i kraju koji je pripremljen za njih:

I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov. (An-Naml, 50-51)

Zajedno sa ovom činjenicom ostao je jedino Allah i oni. Ajetom "Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom učinio" (Al-Muddaththir, 11) Allah nas upozorava na činjenicu da je, zapravo, svako sam samcat pred Njim. Na ovu izuzetnu činjenicu Allah upozorava na više mjesta u Kur’anu:

A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali... (Al-An’am, 94)

I svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno. (Maryam, 95)

Jedno od značenja navedenih ajeta je i slijedeće: oni koji su od materije načinili božanstvo došli su od Allaha i Njemu će se vratiti. Predati su Allahu, htjeli to oni ili ne htjeli. Sada čekaju Dan obračuna i taj dan će svi pojedinačno biti pozvani na ispitivanje. Ma koliko to oni ne htjeli shvatiti...

Tema koja je dovde iznesena jedna je od najvećih činjenica koje ste u toku svog života imali priliku čuti. Pošto, ova tema, koja dokazuje da je materijalni svijet, u biti, jedno "biće-silueta", predstavlja ključ za poimanje Allahovog postojanja i stvaranja i za razumijevanje da je On jedino apsolutno biće.
Čovjek koji shvati ovu temu će primjetiti da svijet nije mjesto onakvo kakvim ga smatra većina. Svijet nije postojeće, apsolutno mjesto kakvim ga smatraju oni koji besciljno lutaju ulicama, koji se međusobno razmeću po luksuznim kafeima, koji se hvale svojim imecima, koji su živote svoje posvetili ispraznim ciljevima... Svijet je samo sklop percepcija, jedna imaginacija. I svi koje smo maločas nabrojali su pojedinačna bića-siluete koja ove percepcije posmatraju u svom mozgu, samo oni toga nisu svjesni.

Ovo pitanje je veoma bitno i ono iz temelja ruši materijalističku filozofiju koja poriče Allahovo postojanje. Iz tog razloga materijaliste, poput Marxa, Engelsa i Lenjina, mora obuzeti panika kada se upoznaju sa ovime, oni se moraju rasrditi i upozoriti svoje pristalice da "ni slučajno ne razmišljaju o ovome". Ove osobe su, zapravo, u jednoj velikoj mentalnoj zaostalosti, zbog čega čak nisu u stanju ni poimati činjenicu koja se formira u mozgu. "Vanjskim svijetom" smatraju svijet kojeg posmatraju u mozgu, a sasvim jasne dokaze o suprotnom ne uspijevaju nikako poimati.

Ova nesmotrenost je rezultat mentalnog nedostatka kojim je Allah podario onima koji poriču. Pošto, kao što se to u Kur’anu saopćava, nevjernici "...pameti imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni." (Al-A’raf, 179)

Ono iznad ove tačke možete dokučiti i sami ukoliko budete iskreno upotrijebili svoj razum. Za to je potrebno da skupite svoju pažnju, da se skoncentrirate i da razmišljate o tome kako vidite i kako dodirujete predmete koji vas okružuju. Ako pažljivo razmislite, uočit ćete da je umno biće, koje vidi, čuje, dodiruje, razmišlja i koje u ovom trenutku čita ovu knjigu, samo jedan duh i da, kao na jednoj vrsti zavjese, posmatra percepcije zvane "materija". Čovjek koji ovo poima će se udaljiti od materijalne dimenzije svijeta, koja zavarava većinu čovječanstva, i ući će u stvarnu dimenziju postojanja.

Činjenica o kojoj govorimo u toku historije bila je objelodanjena od strane određenih vijernika ili filozofa. Islamski alimi, kao Imam Rabbani, Muhyiddin Arabi i Mevlana Gami, ovu činjenicu dokučili su uz pomoć kur’anskih naznaka i ličnog razuma. I određeni filozofi Zapada, kao George Berkeley, istu istinu otkrili su zahvaljujući svom bespredrasudnom razmišljanju. Ovako u svom djelu Mektubat Imam Rabbani objašnjava da je sav materijalni univerzum "imaginacija i mašta" (percepcija), a da je Allah jedino apsolutno biće:

"... Tijela bića koja je Allah stvorio nisu ništa drugo do nepostojanje... Sve je to stvorio na nivou emocije i mašte (percepcije)... Postojanje svemira je na nivou emocije i mašte, ne na nivou materije... U pravom smislu, vani (u vanjskom svijetu) ne postoji ništa, osim Allaha."178

Imam Rabbani, također, sasvim jasno iznosi da su sve slike sa kojima čovjek komunicira samo imaginacije i da nemaju svoj original "vani":

"Taj imaginarni krug slika se u mašti. A vidi se na stepenu na kojem je naslikan. Ali, imaginarnim okom. Smatra se, međutim, da se to vani vidi sa okom u glavi. Ali, to nije tako. On vani nema ni traga ni imena. Da, ovakva situacija ne postoji tamo da bi se vidjela. Čak i lice osobe koje se oslikava u ogledalu je u ovoj formi. Zato što ono vani nema postojanost. Nesumnjivo, oboje, i njegova postojanost i slika, zajedno su u MAŠTI. Allah najbolje zna."179

Mevlana Gami je, također, ovu zaprepašćujuću činjenicu do koje je došao uz pomoć kur’anskih naznaka i razuma, izrazio riječima da je "imaginacija i mašta sve što postoji u univerzumu. Ili je kao refleksija u ogledalu ili kao silueta."

Međutim, broj onih koji su dokučili ovu činjenicu je u toku historije uvijek bio ograničen. Veliki alimi kao Imam Rabbani pisali su da je možda delikatno da se ova činjenica prezentira masama, da većina ljudi ovo neće moći shvatiti.

A, u suvremenom dobu, pak, aktualna činjenica došla je u položaj objašnjavanja uz naučne dokaze. Činjenica da je univerzum jedno biće-silueta prvi put se u historiji svijeta objašnjava na jedan toliko konkretan, jasan i pojmljiv način.

Iz tog razloga, XXI stoljeće će predstavljati jednu historijsku prekretnicu kada će ljudi masovno poimati Božanstvene činjenice i kada će se u valovima usmjeravati Allahu kao jedinom apsolutnom biću. U XXI stoljeću će se na smeće historije odložiti materijalističko vjerovanje XIX stoljeća, poimat će se Allahovo postojanje i pojam stvaranja, činjenice poput nadvremenosti i natprostornosti će postati pojmljive, čovječanstvo će se osloboditi zavjesa - koje vjekovima stoje navučene ispred njega, podvala i praznovjerja.

Ovaj neizbježni proces će biti nemoguće zaustaviti od strane bilo kojeg bića-siluete...