U prethodnim poglavljima
knjige analizirali smo i ustanovili kako je teorija
evolucije, koja tvrdi da život nije stvoren, jedan paralogizam
koji je u totalnoj oprečnosti sa naučnom realnošću.
Vidjeli smo da je uz pomoć moderne nauke, kao paleontologija,
biohemija i anatomija, ustanovljena jedna kategorična
realnost. Ta realnost je činjenica da su sva živa bića
stvorena od strane Allaha.
Zapravo, da bi se došlo do ovog saznanja, nisu bile
neodložno potrebne biohemijske laboratorije ili složeni
rezultati geoloških iskopina. Ako čovjek analizira bilo
koje živo biće iz svog okruženja vidjet će dokaz da
je to živo biće djelo jednog izvanrednog Genija. U tijelu
jednog insekta ili u tijelu jedne male ribe morskih
dubina postoji jedan veliki dizajn i tehnologija koju
čovjek nikada neće postići. Određena živa bića, koja
ne posjeduju čak ni mozak, sa tako velikom nepogrešivošću
obavljaju toliko složene poslove koje ponekad čak ni
čovjek ne uspijeva.
Ovaj veliki mozak, plan i dizajn je svakako dokaz postojanja
gospodara prirode, Uzvišenog Stvoritelja - Allaha. Allah
je svemu živom podario izvanredne odlike i na taj način
čovjeku pokazao jasne dokaze Svoje moći i Svog postojanja.
Na narednim stranicama ćemo se osvrnuti na samo neka
od nebrojeno mnogo dokaza stvaranja.
Pčele
radilice i arhitektonski fenomen - saće
Kao što je poznato, pčele proizvode mnogo više meda
nego što im je potrebno i skrivaju ga u saću. Šestougaoni
oblik saća je specifičnost koju svi znamo. Da li ste,
pak, razmišljali zašto pčele grade baš šestougaoni geometrijski
oblik saća? Zašto to, naprimjer, nije osmougaonik ili
petougaonik?
Matematičari koji su istraživali odgovor na ovo pitanje
došli su do zanimljivog zaključka: "Najprikladniji geometrijski
oblik za maksimalnu upotrebu jedne površine je oblik
šestougaonika." Šestougaona ćelija je oblik u koji se
najviše može deponirati meda, a za čiju izgradnju treba
najmanje voska. Pčele, dakle, koriste najprikladniji
mogući oblik.
A, što se tiče metoda izgradnje saća, on je veoma zapanjujući:
Izgradnju saća pčele započinju sa dva-tri različita
mjesta i istovremeno pletu saće u dva-tri niza. Dakle,
startujući sa različitih mjesta, veliki broj pčela prave
šestougaonike identičnih dimenzija vezujući ih jedan
za drugi, da bi se na kraju sastale na sredini... Mjesta
spajanja šestougaonika su urađena tako majstorski da
ne postoji nikakav trag da su se šestougaonici naknadno
spajali.
Suočeni sa ovako izvanrednim poslom pčela, nezaobilazno
moramo prihvatiti postojanje jedne nadnaravne volje
koja usmjerava ova živa bića. Preko ovog fenomena evolucionisti
prelaze objašnjavajući to pojmom "instikt" i suhoparnim
isticanjem kako je to specifičnost svojstvena pčeli.
Ako, međutim, postoji neki "instikt", ako on gospodari
svim pčelama i ako osigurava skladni rad međusobno nepovezanih
pčela, to znači da postoji jedan perfektni Mozak, koji
gospodari i upravlja svim ovim malim bićima.
Drugim riječima, stvoritelj ovih malih bića, Allah,
"inspirira" ih zadatkom koji trebaju obavljati. Ova
realnost je prije 14 vjekova u Kur’anu ovako obznanjena
čovjeku:
Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: "Pravi
sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave
ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda
idi stazama Gospodara svoga, poslušno!" Iz utroba njihovih
izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To
je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju. (An-Nahl,
68-69)
Zbunjujući
inžinjeri: termiti
"Niko
ne može ostati ravnodušan na susret sa termitskim gnijezdom
(termitnjak) izgrađenim na površini zemlje. Riječ je
o arhitektonskom čudu, termitnjacima čija visina ponekad
dostiže čak i 5-6 metara. U ovim gnijezdima nalaze se
veoma složeni sistemi koji podmiruju sve potrebe termita
koji zbog svoje tjelesne građe nikako ne smiju dolaziti
u dodir sa sunčevom svjetlošću. U gnijezdu se nalaze
rashladni sistemi, kanali, prostorije za larve, prijelazi,
specijalne plantaže za proizvodnju gljiva, sigurnosni
izlazi, prostorije koje se koriste prilikom vrućine
ili hladnoće..., ukratko - sve. A činjenica da su graditelji
ovako izvanrednog gnijezda, termiti, slijepi, kod čovjeka
izaziva još veće oduševljenje."151
Ali, unatoč tome, vidimo da termiti krajnje uspješno
realiziraju arhitektonski projekat koji, u poređenju
sa njihovom veličinom, dostiže visinu i do 300 puta
veću od njih.
Termiti imaju još jednu krajnje zbunjujuću stranu:
ako u prvom stadiju gradnje razdvojimo termitnjak na
dva dijela i kada, nakon izvjesnog vremena, ponovo spojimo
ova dva gnijezda, vidjet ćemo da se svi prolazi, kanali
i putevi međusobno podudaraju. Termiti kao da nisu bili
razdvojeni obavljaju svoje zadatke kao da sa jednog
zajedničkog mjesta primaju naredbe.
Djetlić
Svi znamo da djetlići kljucanjem u drvo sebi prave gnijezda.
Međutim, rijetko se ko zapita kako ova životinja ne
zadobije krvarenje mozga nakon ovako jakih udara glavom,
s obzirom da je u ovom slučaju djetlić identičan čovjeku
koji bi koristio glavu prilikom zakucavanja eksera.
Kada bi se čovjek odlučio na ovakav poduhvat, nesumnjivo
je da bi prvo zadobio potres mozga, a potom krvarenje
mozga. Djetlić, međutim, napravi 38-43 udara kljunom
u drvo u periodu od 2.10- 2.69 sekundi i ne zadobije
nikakve povrede.
Građa djetlićeve lobanje je stvorena
u skladu sa ovim poslom. U glavi djetlića postoji jedan
sistem "suspenzije" koji upija i ublažava jačinu udarca.
To osiguravaju specijalna ublažavajuća tkiva koja se
nalaze između kostiju lobanje.152
Sonarni
sistem slijepog miša
Slijepi miš u mrklom mraku leti bez ikakvih problema,
a to postižu zahvaljujući zanimljivom sistemu za pronalazak
smijera. Taj sistem čovjek naziva "sonarni" sistem,
odnosno navigacija i određivanje udaljenosti uz pomoć
zvučnog talasa.
Uho mladog čovjeka veoma teško raspoznaje
zvuk frekvencije od 20.000 vibracija u sekundi. Međutim,
slijepi miš koji leti uz pomoć specijalnog "sonarnog
sistema" koristi zvukove između 50.000 i 200.000 vibracija
u sekundi, a te zvukove odašilja 20 ili 30 puta svake
sekunde. Opažaj koji uzima od odjeka svakog signala
je toliko jak da slijepi miš ne samo da dobija podatke
o poziciji određenih predmeta već je, u isto vrijeme,
u stanju utvrditi i mjesto svoje žrtve koja također
brzo leti.153
Kit
Sisari
moraju stalno disati, te zbog toga voda za njih ne predstavlja
pogodno okruženje. Međutim, kod kita, kao jednog vodenog
sisara, ovaj problem je riješen uz pomoć disajnog sistema
koji je procentualno efektniji od mnogih disajnih sistema
kopnenih životinja. Samo jednim izdisajem, kit izbacuje
iz pluća 90% upotrijebljenog zraka. Iz tog razloga on
može izdržati prilično veliki vremenski period a da
ne osjeti potrebu za disanjem. U isto vrijeme, on u
mišićima ima priličnu visoku koncentraciju "mioglobina"
koji osigurava deponiranje kisika. Uz pomoć ovog sistema
gin-back kit, naprimjer, uspijeva se spustiti na dubine
i do 500 metara, te bez uzimanja zraka može plivati
i do 40 minuta.154
A "nosni otvori" kita su, za razliku od kopnenih sisara,
smješteni na leđima, što mu omogućava lakše disanje.
Dizajn
komarca
Svi
znamo da je komarac živo biće koje leti, ali rijetko ko
zna da komarac period odrastanja provodi pod vodom i da
iz podvodnog svijeta izlazi kao perfektno "dizajniran"
sa svim organima potrebnim za život na kopnu.
Komarac počinje letjeti opremljen specijalnim sistemom
opažanja pomoću kojega utvrđuje mjesto svoje žrtve.
U ovakvom stanju, komarac liči na borbeni avion opremljen
detektorima za ustanovljavanje temperature, gasa, vlage
i mirisa. Čak ima posebnu moć "opažanja pomoću temperature",
što mu omogućava da žrtvu otkrije i u mrklom mraku.
Komarčeva tehnika "crpljenja krvi" je vezana za tako
kompleksan sistem da čovjeku naprosto staje mozak. Uz
pomoć sistema za sječenje, koji sačinjava 6 nogu, komarac
siječe kožu kao pilom. U toku procesa rezanja, uz pomoć
ubrizgavanja određenog sekreta u ranu, dolazi do trnjenja
tkiva i iz tog razloga čovjek čak i ne primjećuje da
mu se crpi krv. U isto vrijeme, ovaj sekret sprečava
i zgrušavanje krvi, što komarcu osigurava nesmetano
crpljenje.
Da nema toga, komarac se ne bi mogao hraniti krvlju,
a to opet znači i izumiranje njegove vrste. Zahvaljujući
ovom izvanrednom dizajnu, ovo minijaturno biće jasan
je dokaz da je ono jedan zaseban produkt stvaranja.
Štaviše, komarac se u Kur’anu (Al-Baqarah, 26) ističe
kao primjer Allahova postojanja, ljudima obdarenim razumom.
A u drugom ajetu Allah se ovako obraća ljudima:
O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte;
"Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako
ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako
bi mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje
izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome
se klanja!" (Al-Hajj, 73)
151 Bilim
ve Teknik, July 1989, Vol. 22, No.260, p.59 152 Grzimeks Tierleben Vögel 3, Deutscher
Taschen Buch Verlag, Oktober 1993, p.92 153 David Attenborough, Life On Earth:
A Natural History, Collins British Broadcasting Corporation,
June 1979, p.236 154 David Attenborough, Life On Earth:
A Natural History, Collins British Broadcasting Corporation,
June 1979, p.240