Salji
 
Realnost Stvaranja
Realnost Stvaranja

U prethodnim poglavljima knjige analizirali smo i ustanovili kako je teorija evolucije, koja tvrdi da život nije stvoren, jedan paralogizam koji je u totalnoj oprečnosti sa naučnom realnošću. Vidjeli smo da je uz pomoć moderne nauke, kao paleontologija, biohemija i anatomija, ustanovljena jedna kategorična realnost. Ta realnost je činjenica da su sva živa bića stvorena od strane Allaha. 

Zapravo, da bi se došlo do ovog saznanja, nisu bile neodložno potrebne biohemijske laboratorije ili složeni rezultati geoloških iskopina. Ako čovjek analizira bilo koje živo biće iz svog okruženja vidjet će dokaz da je to živo biće djelo jednog izvanrednog Genija. U tijelu jednog insekta ili u tijelu jedne male ribe morskih dubina postoji jedan veliki dizajn i tehnologija koju čovjek nikada neće postići. Određena živa bića, koja ne posjeduju čak ni mozak, sa tako velikom nepogrešivošću obavljaju toliko složene poslove koje ponekad čak ni čovjek ne uspijeva. 

Ovaj veliki mozak, plan i dizajn je svakako dokaz postojanja gospodara prirode, Uzvišenog Stvoritelja - Allaha. Allah je svemu živom podario izvanredne odlike i na taj način čovjeku pokazao jasne dokaze Svoje moći i Svog postojanja. Na narednim stranicama ćemo se osvrnuti na samo neka od nebrojeno mnogo dokaza stvaranja.


 Pčele radilice i arhitektonski fenomen - saće

Kao što je poznato, pčele proizvode mnogo više meda nego što im je potrebno i skrivaju ga u saću. Šestougaoni oblik saća je specifičnost koju svi znamo. Da li ste, pak, razmišljali zašto pčele grade baš šestougaoni geometrijski oblik saća? Zašto to, naprimjer, nije osmougaonik ili petougaonik? 

Matematičari koji su istraživali odgovor na ovo pitanje došli su do zanimljivog zaključka: "Najprikladniji geometrijski oblik za maksimalnu upotrebu jedne površine je oblik šestougaonika." Šestougaona ćelija je oblik u koji se najviše može deponirati meda, a za čiju izgradnju treba najmanje voska. Pčele, dakle, koriste najprikladniji mogući oblik.

A, što se tiče metoda izgradnje saća, on je veoma zapanjujući: Izgradnju saća pčele započinju sa dva-tri različita mjesta i istovremeno pletu saće u dva-tri niza. Dakle, startujući sa različitih mjesta, veliki broj pčela prave šestougaonike identičnih dimenzija vezujući ih jedan za drugi, da bi se na kraju sastale na sredini... Mjesta spajanja šestougaonika su urađena tako majstorski da ne postoji nikakav trag da su se šestougaonici naknadno spajali.

Suočeni sa ovako izvanrednim poslom pčela, nezaobilazno moramo prihvatiti postojanje jedne nadnaravne volje koja usmjerava ova živa bića. Preko ovog fenomena evolucionisti prelaze objašnjavajući to pojmom "instikt" i suhoparnim isticanjem kako je to specifičnost svojstvena pčeli.

Ako, međutim, postoji neki "instikt", ako on gospodari svim pčelama i ako osigurava skladni rad međusobno nepovezanih pčela, to znači da postoji jedan perfektni Mozak, koji gospodari i upravlja svim ovim malim bićima.

Drugim riječima, stvoritelj ovih malih bića, Allah, "inspirira" ih zadatkom koji trebaju obavljati. Ova realnost je prije 14 vjekova u Kur’anu ovako obznanjena čovjeku:

Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: "Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!" Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju. (An-Nahl, 68-69)

 Zbunjujući inžinjeri: termiti

"Niko ne može ostati ravnodušan na susret sa termitskim gnijezdom (termitnjak) izgrađenim na površini zemlje. Riječ je o arhitektonskom čudu, termitnjacima čija visina ponekad dostiže čak i 5-6 metara. U ovim gnijezdima nalaze se veoma složeni sistemi koji podmiruju sve potrebe termita koji zbog svoje tjelesne građe nikako ne smiju dolaziti u dodir sa sunčevom svjetlošću. U gnijezdu se nalaze rashladni sistemi, kanali, prostorije za larve, prijelazi, specijalne plantaže za proizvodnju gljiva, sigurnosni izlazi, prostorije koje se koriste prilikom vrućine ili hladnoće..., ukratko - sve. A činjenica da su graditelji ovako izvanrednog gnijezda, termiti, slijepi, kod čovjeka izaziva još veće oduševljenje."151

Ali, unatoč tome, vidimo da termiti krajnje uspješno realiziraju arhitektonski projekat koji, u poređenju sa njihovom veličinom, dostiže visinu i do 300 puta veću od njih.

Termiti imaju još jednu krajnje zbunjujuću stranu: ako u prvom stadiju gradnje razdvojimo termitnjak na dva dijela i kada, nakon izvjesnog vremena, ponovo spojimo ova dva gnijezda, vidjet ćemo da se svi prolazi, kanali i putevi međusobno podudaraju. Termiti kao da nisu bili razdvojeni obavljaju svoje zadatke kao da sa jednog zajedničkog mjesta primaju naredbe.


 Djetlić

Svi znamo da djetlići kljucanjem u drvo sebi prave gnijezda. Međutim, rijetko se ko zapita kako ova životinja ne zadobije krvarenje mozga nakon ovako jakih udara glavom, s obzirom da je u ovom slučaju djetlić identičan čovjeku koji bi koristio glavu prilikom zakucavanja eksera. Kada bi se čovjek odlučio na ovakav poduhvat, nesumnjivo je da bi prvo zadobio potres mozga, a potom krvarenje mozga. Djetlić, međutim, napravi 38-43 udara kljunom u drvo u periodu od 2.10- 2.69 sekundi i ne zadobije nikakve povrede.

Građa djetlićeve lobanje je stvorena u skladu sa ovim poslom. U glavi djetlića postoji jedan sistem "suspenzije" koji upija i ublažava jačinu udarca. To osiguravaju specijalna ublažavajuća tkiva koja se nalaze između kostiju lobanje.152


 Sonarni sistem slijepog miša

Slijepi miš u mrklom mraku leti bez ikakvih problema, a to postižu zahvaljujući zanimljivom sistemu za pronalazak smijera. Taj sistem čovjek naziva "sonarni" sistem, odnosno navigacija i određivanje udaljenosti uz pomoć zvučnog talasa.

Uho mladog čovjeka veoma teško raspoznaje zvuk frekvencije od 20.000 vibracija u sekundi. Međutim, slijepi miš koji leti uz pomoć specijalnog "sonarnog sistema" koristi zvukove između 50.000 i 200.000 vibracija u sekundi, a te zvukove odašilja 20 ili 30 puta svake sekunde. Opažaj koji uzima od odjeka svakog signala je toliko jak da slijepi miš ne samo da dobija podatke o poziciji određenih predmeta već je, u isto vrijeme, u stanju utvrditi i mjesto svoje žrtve koja također brzo leti.153


 Kit


Sisari moraju stalno disati, te zbog toga voda za njih ne predstavlja pogodno okruženje. Međutim, kod kita, kao jednog vodenog sisara, ovaj problem je riješen uz pomoć disajnog sistema koji je procentualno efektniji od mnogih disajnih sistema kopnenih životinja. Samo jednim izdisajem, kit izbacuje iz pluća 90% upotrijebljenog zraka. Iz tog razloga on može izdržati prilično veliki vremenski period a da ne osjeti potrebu za disanjem. U isto vrijeme, on u mišićima ima priličnu visoku koncentraciju "mioglobina" koji osigurava deponiranje kisika. Uz pomoć ovog sistema gin-back kit, naprimjer, uspijeva se spustiti na dubine i do 500 metara, te bez uzimanja zraka može plivati i do 40 minuta.154 A "nosni otvori" kita su, za razliku od kopnenih sisara, smješteni na leđima, što mu omogućava lakše disanje.


 Dizajn komarca

Svi znamo da je komarac živo biće koje leti, ali rijetko ko zna da komarac period odrastanja provodi pod vodom i da iz podvodnog svijeta izlazi kao perfektno "dizajniran" sa svim organima potrebnim za život na kopnu.

Komarac počinje letjeti opremljen specijalnim sistemom opažanja pomoću kojega utvrđuje mjesto svoje žrtve. U ovakvom stanju, komarac liči na borbeni avion opremljen detektorima za ustanovljavanje temperature, gasa, vlage i mirisa. Čak ima posebnu moć "opažanja pomoću temperature", što mu omogućava da žrtvu otkrije i u mrklom mraku.

Komarčeva tehnika "crpljenja krvi" je vezana za tako kompleksan sistem da čovjeku naprosto staje mozak. Uz pomoć sistema za sječenje, koji sačinjava 6 nogu, komarac siječe kožu kao pilom. U toku procesa rezanja, uz pomoć ubrizgavanja određenog sekreta u ranu, dolazi do trnjenja tkiva i iz tog razloga čovjek čak i ne primjećuje da mu se crpi krv. U isto vrijeme, ovaj sekret sprečava i zgrušavanje krvi, što komarcu osigurava nesmetano crpljenje.

Da nema toga, komarac se ne bi mogao hraniti krvlju, a to opet znači i izumiranje njegove vrste. Zahvaljujući ovom izvanrednom dizajnu, ovo minijaturno biće jasan je dokaz da je ono jedan zaseban produkt stvaranja. Štaviše, komarac se u Kur’anu (Al-Baqarah, 26) ističe kao primjer Allahova postojanja, ljudima obdarenim razumom. A u drugom ajetu Allah se ovako obraća ljudima:

O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte; "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!" (Al-Hajj, 73)

FUSNOTE
151 Bilim ve Teknik, July 1989, Vol. 22, No.260, p.59
152 Grzimeks Tierleben Vögel 3, Deutscher Taschen Buch Verlag, Oktober 1993, p.92
153 David Attenborough, Life On Earth: A Natural History, Collins British Broadcasting Corporation, June 1979, p.236
154 David Attenborough, Life On Earth: A Natural History, Collins British Broadcasting Corporation, June 1979, p.240