Prema onome što smo ispitali do sada, pokazalo se da teorija evolucije ne počiva na znanstvenim osnovama. Međutim, mnogi ljudi širom svijeta nisu toga svjesni i pretpostavljaju da je evolucija jedna znanstvena činjenica. Najveći razlog za ovu obmanu je sistematska indoktrinacija i propaganda o evoluciji, vođena od strane medija. Zbog ovog razloga, mi također moramo spomenuti neke specifične karakteristike ove indoktrinacije i propagande.

Kada pažljivo pogledamo zapadne medije, često ćemo naići na vijesti koje se bave teorijom evolucije. Vodeći mediji, i dobro poznati i "respektabilni" časopisi, povremeno se bave ovom temom. Kada se ispita njihov pristup, stiče se utisak da je ova teorija apsolutno dokazana činjenica koja ne ostavlja prostora za diskusiju. 

Čitajući ovu vrstu tekstova, obični ljudi, prirodno, počinju misliti da je teorija evolucije činjenica toliko sigurna kao i bilo koji zakon matematike. Vijesti ove vrste, koje se pojavljuju u mašineriji prominentnih medija, također prenesu i lokalni mediji. Oni štampaju naslove velikim slovima: "Prema magazinu Time, pronađen je novi fosil koji popunjava prazninu u fosilnom lancu" ili "Časopis Nature ukazuje da su znanstvenici bacili svjetlo na posljednja nerazjašnjena pitanja u vezi sa teorijom evolucije". Pronalazak "zadnje nedostajuće karike evolucionog lanca" ne znači apsolutno ništa, jer ne postoji nijedna jedina stvar u vezi sa evolucijom koja je dokazana. Sve što je navedeno kao dokaz je lažno, kao što smo to i opisali u prethodnim poglavljima. Kao dodatak medijima, sve isto važi i za znanstvene izvore, enciklopedije i knjige biologije. 

Ukratko, i mediji i akademski krugovi, koji su na rapolaganju antireligijskim centrima moći, održavaju jedan isključivo evolucionistički pogled i nameću ga društvu. Ovo nametanje je toliko efikasno da je ono vremenom pretvorilo evoluciju u jednu ideju koja se nikada ne bi trebala odbaciti. Poricanje evolucije se smatra kao nešto kontradiktorno znanosti i kao neuvažavanje fundamentalnih realiteta i činjenica. Eto zbog čega je, uprkos toliko mnogo manjkavosti koje su do sada bile otkrivene (posebno od 50-ih godina) i činjenice da su one priznate od samih evolucionista-znanstvenika, danas gotovo nemoguće naći bilo kakvu kritiku evolucije u znanstvenim krugovima ili medijima. 

Široko prihvaćeni kao "najrespektabilnije" izdavačke kuće na polju biologije i prirode na Zapadu, časopisi kao Scientific American, Nature, Focus, i National Geographic, usvojili su teoriju evolucije kao službenu ideologiju i pokušali predstaviti ovu teoriju kao dokazanu činjenicu.

 

PROPAGANDA EVOLUZIONISTA Dal momento che le riviste scientifiche popolari hanno assunto la leadership della propaganda evoluzionista, assumono un ruolo importante nell'inco-raggiare il pubblico ad accettare la nota teoria.

Evolucionisti su uveliko iskoristili prednost koja im je data sa "mozgoispirajućim" programom medija. Mnogi ljudi toliko bezuvjetno vjeruju u evoluciju da se čak i ne trude da se zapitaju "kako?" i "zašto?". Ovo znači da evolucionisti mogu upakirati svoje laži tako dobro da one budu lahko ubjedljive.

Naprimjer, čak i u "najznanstvenijim" evolucionističkim knjigama, "transfer iz vode na zemlju" - što je jedan od najvećih neobjašnjivih fenomena evolucije, "objašnjen" je sa naprosto smiješnom jednostavnošću. Prema evoluciji, život je otpočeo u vodi, a prve razvijene životinje bile su ribe. Teorija smatra da su se jednoga dana, iz ovog ili onog razloga (najčešće se kao razlog ističe suša!), ove ribe počele bacati na kopno i da su odabrale da žive na kopnu. Dogodilo se da dobiju stopala umjesto peraja i pluća umjesto škrga.

Većina evolucionističkih knjiga ne kaže "kako" se nešto desilo. Čak i u "najznanstvenijim" izvorima, apsurdnost ove tvrdnje sakrivena je iza takvih rečenica kao "postignut je transfer iz vode na kopno".

Kako je ovaj transfer postignut? Mi znamo da riba ne može živjeti više od nekoliko minuta izvan vode. Ukoliko pretpostavimo da se navodna suša i desila i da su se ribe morale kretati prema kopnu, šta bi se desilo sa ribama? Odgovor je očigledan. Sve ribe koje bi izašle iz vode umrle bi, jedna po jedna, za nekoliko minuta. Čak i kad bi se ovaj proces dešavao tokom perioda od 10 miliona godina, odgovor bi još uvijek bio isti: ribe bi umrle jedna po jedna. Razlog tome je činjenica da jedan takav kompleksan organ kao što su kompletna pluća ne može postati iznenadnim "slučajem", to jest mutacijom, a, sa druge strane, pola pluća uopće nisu od koristi.

Ali, upravo je to ono što evolucionisti predlažu. "Transfer iz vode na kopno", "transfer sa kopna u zrak" i još mnogo drugih navodnih skokova, "objašnjeni" su ovakvim nelogičnim izrazima. Što se tiče formiranja izuzetno kompleksnih organa, kao što su oko i uho, evolucionisti preferiraju da o tome uopće i ne govore, da ne kažu ništa.

EVOLUCIONISTIČKA BAJKA O KITU

KJedna od najčudnijih evolucionističkih bajki je ona o "evoluciji kita", koja je objavljena u časopisu National Geographic, naširoko prihvaćen kao jedan od najznanstvenijih i najozbiljnijih publikacija u svijetu: "Uspon kita na današnju veličinu očito je započeo prije 60 miliona godina, kada se dlakavi, četveronožni sisar, u potrazi za hranom ili utočištem, odvažio da uđe u vodu. Vremenom su se dešavale lagane promjene. Zadnje noge su nestale, prednje noge su se promijenile u peraje, dlaka je ustupila mjesto debelom glatkom pokrivaču od kitove masti, nozdrve su se premjestile na vrh glave, rep se proširio u krakove i u plovnim vodama svijeta njegovo tijelo postalo je ogromno."* Pored činjenice da ne postoji nijedna jedina znanstvena osnova za bilo šta od ovoga, takvo dešavanje je, također, suprotno i principima prirode. Ova bajka, objavljena u National Geographicu, vrijedna je pažnje jedino zato što je dobar pokazatelj opsega zabluda naizgled ozbiljnih evolucionističkih publikacija. * Victor B. Scheffer, "Exploring the Lives of Whales", National Geographic, vol. 50, Decembar 1976, str. 752

Lahko je, uz pomoć paketa "znanosti", utjecati na običnog čovjeka na ulici. Nacrtate jednu imaginarnu sliku koja predstavlja transfer iz vode na kopno, izmislite latinske riječi za životinju u vodi, njegovog "potomka" na kopnu, i "prijelaznu intermedijernu formu" (što je zapravo jedna imaginarna životinja), i onda proizvedete elaboriranu laž: "Eusthenopteron se prvo transformirao u Rhipitistian Crossoptergian, zatim u Ichthyostega u dugom evolucionom procesu." Ako stavite ove riječi u usta nekog znanstvenika s debelim naočarima i bijelim mantilom, uspjet ćete ubijediti mnoge ljude zato što bi mediji, koji su se posvetili promoviranju evolucije, sa velikim entuzijazmom oglasili dobre vijesti svijetu.