Njemački biolog Hoimar von Dithfurt, čuveni evolucionista, dobar je primjer ovog materijalističkog shvatanja punog predrasuda. Nakon što je Dithfurt naveo primjer ekstremno kompleksnog sastava života, on nastavlja, iznoseći slijedeće u vezi sa pitanjem "da li se takav kompleksan sastav mogao pojaviti slučajno ili ne?":

"Da li je u stvarnosti moguća takva harmonija koja bi se pojavila samo kao rezultat slučajnosti? Ovo je osnovno pitanje cijele biološke evolucije. Odgovoriti na ovo pitanje riječima: ‘Da, to je moguće’, nešto je kao potvrđivanje vjere u modernu znanost o prirodi. Kritički govoreći, možemo reći da neko ko prihvata modernu znanost o prirodi nema drugog izbora nego da kaže "da" zato što bi on nastojao objasniti prirodne pojave na razumljive načine i pokušao ih izvesti iz zakona prirode, bez primjene metafizičkog uplitanja. Međutim, kada je zauzeo ovaj stav, stav objašnjavanja svega pomoću zakona prirode - tj. pomoću slučajnosti, tada je potpisao da on nema drugog mjesta kamo bi mogao pobjeći. Zbog toga, šta bi on drugo mogao uraditi nego vjerovati u slučajnosti."147

Da, upravo kao što Dithfurt izjavljuje, materijalistički znanstveni pristup usvaja kao svoj osnovni princip da objašnjava život sa poricanjem "natprirodnog uplitanja", tj. stvaranja. Jednom kada je ovaj princip usvojen, čak su i apsolutne nemogućnosti lahko prihvaćene. Moguće je naći primjere ovakvog dogmatskog mentaliteta u gotovo svoj evolucionističkoj literaturi. Profesor Ali Demirsoy, čuveni zagovornik evolucione teorije u Turskoj, samo je jedan od mnogih. Kao što smo ukazali na prethodnim stranicama, prema Demirsoyu je mogućnost slučajnog formiranje citokroma-C, proteina neophodnog za preživljavanje, "jednako nevjerovatna kao i mogućnost da jedan majmun napiše historiju čovječanstva na daktilo-mašini, a da ne napravi niti jednu grešku".148

Nema sumnje da je prihvatanje takve mogućnosti, ustvari, suprotno osnovnim principima razuma i komon sensa. Čak i samo jedno korektno napisano slovo na papiru garantira da je ono napisano od strane neke osobe. Kada neko vidi knjigu svjetske historije, postaje još sigurnije da je knjigu napisalo jedno razumno biće. Niko sa zdravim rezoniranjem ne bi se mogao složiti da su se slova tako velike knjige "slučajno" sakupila i pravilno poredala.

Međutim, veoma je interesantno vidjeti da evolucionista - znanstvenik Ali Demirsoy prihvata ovu vrstu iracionalnog prijedloga:

"U suštini, vjerovatnoća slučajnog formiranja Citokrom-C niza je vjerovatno nula. To jest, ako život zahtijeva jedan tačno određen niz, može se reći da vjerovatnoća da se to desi jeste jedanput u cijelom univerzumu. Inače su neke metafizičke sile izvan našeg poimanja morale učestvovati u njegovom formiranju. Prihvatiti ovo drugo, nije prikladno znanstvenom cilju. Tako da moramo pogledati u prvu hipotezu."149

Demirsoy nastavlja izjavljujući da on prihvata nemoguće u namjeri da "ne prihvati metafizičke sile", to jest, u namjeri da ne prizna stvaranje od strane Boga. Jasno je da ovaj pristup nema nikakve veze sa znanošću. Nimalo neočekivano, Demirsoy, također, govoreći o jednom drugom problemu, porijeklu mitohondrija u ćelijama, otvoreno pristaje na slučajnost kao objašnjenje, iako je to "sasvim suprotno znanstvenoj misli":

"Srž problema je pitanje kako su mitohondrije stekle ovu osobinu, budući da postizanje ove osobine igrom slučaja, čak i samo kod jedne individue, zahtijeva ekstremne vjerovatnoće koje su nepojmljive… enzimi prilikom osiguravanja (ćelijskog) disanja i funkcionirajući kao katalizatori, u svakom koraku u različitoj formi, čine srž ovoga mehanizma. ]elija mora sadržavati ovaj enzimski niz u potpunosti, inače on je bez ikakvog značenja. Ovdje, uprkos što je to suprotno biološkoj misli, u namjeri da izbjegnemo jedno dogmatičnije objašnjenje ili spekuliranje, mi moramo prihvatiti, iako nerado, da su svi respiracijski enzimi u potpunosti postojali u ćeliji prije nego što je prva ćelija došla u kontakt sa kisikom."150

Zaključak koji se može izvući iz ovakvih izjava je taj da je evolucija teorija do koje se nikako nije došlo kroz znanstveno istraživanje. Nasuprot tome, forma i suština ove teorije su diktirani zahtjevima materijalističke filozofije. Ona se onda pretvorila u jedno vjerovanje ili dogmu, usprkos konkretnim znantvenim činjenicama. I, ponovo možemo jasno vidjeti iz evolucionističke literature da sve vrste ovih napora stvarno imaju "svrhu". A ta svrha isključuje bilo koje vjerovanje da su sva živa bića stvorena od strane Stvoritelja.

Evolucionisti definiraju ovu svrhu kao "znanstvenu". Međutim, ono na što se oni pozivaju nije znanost, nego materijalistička filozofija. Materijalizam apsolutno odbacuje postojanje bilo čega "izvan" materije (ili bilo čega natprirodnog). Sama znanost nije obavezna da prihvati takvu dogmu. Znanost predstavlja istraživanje prirode i izvođenje zaključaka iz nalaza svoga istraživanja. Ukoliko ovi nalazi vode zaključku da je priroda stvorena, znanost to mora prihvatiti. Dužnost je pravog znanstvenika da ne brani nemoguće scenarije držeći se zastarjelih materijalističkih dogmi iz XIX stoljeća.

Do sada smo ispitivali kako krugovi posvećeni materijalističkoj filozofiji izvrću znanost, kako varaju ljude radi evolucionističkih bajki u koje slijepo vjeruju i kako prikrivaju činjenice. Međutim, moramo priznati da, premda nesvjesno, ovi materijalistički krugovi obavljaju i jednu značajnu "uslugu", da oni igraju jednu pozitivnu ulogu.

Želeći opravdati svoje vlastite neistine i ateističke misli, oni, pritom, izlažu svu besmislenost i nedosljednost tradicionalne misli, koja je, također, puna predrasuda, a koja se predstavlja kao islamska. Napadi materijalističko-ateističkog kruga pomogli su da se otkrije lažna religija koja nema nikakve veze sa Kur’anom ili islamom, koja se zasniva na čula-kazala, sujevjerju i praznim pričama i koja ne može iznijeti nijedan dosljedan argument. Tako da su razotkrivene sve nedosljednosti, protivrječnosti i sva nelogičnost lažne religije branjene od neiskrenih krugova, koji pogrešno i nepravedno nastupaju u ime islama, bez oslanjanja na validne dokaze.

Materijalisti su pomogli mnogim ljudima da shvate svu turobnost mentaliteta koji počiva na predrasudama i tradiciji, i ohrabrili ih da traže suštinu i pravi izvor religije obraćajući se i prijanjajući uz Kur’an. Iako nenamjerno, oni su se pokorili Allahovoj komandi i služili njegovoj religiji. Štaviše, oni su objelodanili svu prostotu mentaliteta koji predstavlja jednu lažnu religiju, izmišljenu u ime Allaha i ponuđenu svima kao islam, i oni su pomogli da se oslabi ovaj sistem koji počiva na predrasudama, a koji prijeti velikom dijelu društva.

Tako da su, htjeli-ne htjeli, i u skladu sa svojom sudbinom, postali sredstvo pomoću kojega je obistinjen Allahov dekret o Njegovom podržavanju ispravne Božije religije - tako što će poticati njene protivnike da djeluju jedan protiv drugog. Ovaj Allahov zakon je ovako izražen u Kur’anu:

A da nije Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima - sigurno bi se iskvarila zemlja... (Al-Baqarah, 251)

Na ovom mjestu, mislimo da je neophodno ostaviti otvorena vrata za neke zagovornike evolucionističke materijalističke misli. Ovi ljudi bi mogli jednom postaviti fer pitanje, a ipak oni su odvučeni od istinske religije pod utjecajem praznih priča, nažalost, proizvedenih u ime islama, laži izmišljenih u ime Vjerovjesnika i čula-kazala priča, kojima su oni bili izloženi još od svoga djetinjstva i tako nikada nisu imali šansu sami otkriti istinu. Oni su mogli naučiti o religiji iz knjiga protivnika religije, koji pokušavaju identificirati islam sa lažima i zabludama koje se ne nalaze u Kur’anu, i sa tradicionalizmom i predrasudama. Suština i porijeklo islama su sasvim drugačiji i, povrh toga, potpuno inkompatibilni sa svim onim što su ih učili. Zbog ovog razloga, predlažemo da oni uzmu Kur’an što je moguće prije i čitaju Allahovu Knjigu sa otvorenim srcem, savjesno i bez predrasuda, i da uče originalnu religiju iz njenog istinskog izvora.