Informacije koje smo predstavili kroz cijelu ovu knjigu pokazuju nam da teorija evolucije nema znanstvenu bazu i da se čak, nasuprot tome, tvrdnje o evoluciji otvoreno sukobljavaju sa znanstvenim otkrićima. Drugim riječima, snaga koja podržava evoluciju nije znanost. Evolucija može biti branjena od strane nekih "znanstvenika", ali mora postojati neka druga snaga-zastupnik na djelu.

Taj drugi zastupnik je materijalistička filozofija.

Materijalistička filozofija je jedan od najstarijih sistema mišljenja u historiji. Njezina najosnovnija karakteristika je smatranje materije kao apsoluta. Prema ovoj filozofiji, materija je vječna i sve što postoji je sastavljeno od materije i samo od materije. Ovaj prilaz obavezno čini nemogućim da se vjeruje u Stvoritelja. Materijalizam je zbog toga dugo bio neprijateljski raspoložen prema religijama bilo koje vrste. 

Nameće se pitanje da li je materijalističko gledište ispravno. Način da se ispita da li je neka filozofija istinita ili lažna je da se znanstvenim metodama ispitaju tvrdnje te filozofije koje se odnose na znanost. Naprimjer, neki filozof u X stoljeću mogao je tvrditi da je postojalo božansko drvo na površini Mjeseca i da su sva živa bića, ustvari, narasla na granama ovog velikog drveta poput voća i da su onda pala na Zemlju. Neki ljudi bi mogli smatrati tu filozofiju privlačnom i vjerovati u nju. Ali u XX stoljeću, u vrijeme kada su ljudi uspjeli hodati po Mjesecu, nije moguće propagirati takvu filozofiju. Da li je takvo drvo postojalo ili ne, može biti ustanovljeno znanstvenim metodima, a to su promatranje i eksperiment. 

Zato možemo pomoću znanstvenog metoda istraživati materijalističku tvrdnju: to jest, da je materija postojala kroz svu vječnost i da se ova materija može organizirati bez nadmaterijalnog Kreatora i uzrokovati nastanak života. Kada to uradimo, vidimo da je materijalizam već kolabirao, budući da je ideja da je materija uvijek postojala još od vječnosti, oborena sa teorijom Velikog praska (Big Bang), koja pokazuje da je univerzum kreiran iz ništavila. Tvrdnja da se materija sama organizirala i stvorila život je tvrdnja koju mi zovemo "teorija evolucije"- ona koju je ova knjiga ispitivala i za koju je isto tako pokazala da je pobijena.

Međutim, ukoliko se neko unaprijed odlučio da vjeruje u materijalizam i da se preda i posveti materijalističkoj filozofiji prije svega drugoga, tada se on ne ponaša ovako. Ukoliko je on "prije svega materijalista, a onda znanstvenik", onda on ne napušta materijalizam kada vidi da je evolucija protivrječna znanosti. Potpuno suprotno tome, on pokušava potvrditi i spasiti materijalizam, pokušavajući podržati evoluciju bez obzira na sve. Upravo je ovo ona neprilika u kojoj su se danas našli evolucionisti braneći teoriju evolucije.

Što je dosta interesantno, oni, također, s vremena na vrijeme priznaju ovu činjenicu. Dobro poznati genetičar i otvoreni evolucionista Richard C. Lewontin sa Harvardskog univerziteta priznaje da je on "prije svega materijalista, a onda znanstvenik", ovim riječima:

"Mi imamo jednu materijalističku vjeru, koja je ‘a priori’ vjera. Ono što nas primorava da na svijet donosimo materijalistička objašnjenja nisu naučne metode ni principi. Naprotiv, zbog naše apriorne privrženosti materijalizmu mi montiramo istraživačke pojmove i principe koji će iznijeti neko materijalističko objašnjenje. A i s obzirom da je materijalizam apsolutan, mi ne možemo dozvoliti pojavljivanje nekih stavova koji upućuju na religiju."145

Termin "a priori", koji je Lewontin ovdje upotrijebio, veoma je bitan. Ovaj filozofski termin odnosi se na pretpostavke koje se ne baziraju ni na kakvom eksperimentalnom znanju. Neka postavka ili misao je "a priori" kada je smatraš kao ispravnu i prihvataš, čak iako nema dostupnih informacija o tačnosti te misli. Mada evolucionist, Lewontin se izražava iskreno i otvoreno. Materijalizam je "a priori" dat evolucionistima i oni, onda, nastoje podesiti znanost prema onome što im je dato. Budući da materijalizam definitivno čini neophodnim poricanje postojanja Stvoritelja, oni su prigrlili jedinu alternativu koju imaju u rukama, a to je teorija evolucije. Za njih nema veze što je evolucija u suprotnosti sa znanstvenim činjenicama, takvi znanstvenici je prihvataju "a priori" kao tačnu.

Ovakvo ponašanje, puno predrasuda, vodi evolucioniste vjerovanju da je "nesvjesna materija sastavila samu sebe", što je u suprotnosti ne samo sa znanošću nego, također, i sa razumom. Jedan profesor hemije sa Njujorškog univerziteta i DNA ekspert, Robert Shapiro, ovako objašnjava ovo vjerovanje evolucionista i materijalističku dogmu koja leži u njegovoj osnovi:

"Jedan drugi evolucioni princip potreban je da nas prevede preko praznine između mješavine jednostavnih prirodnih hemikalija do prvog djelotvornog replikatora (sistema koji bi mogao dati kopiju samoga sebe). Ovaj princip, još uvijek, nije opisan u detalje ili demonstriran, ali je naslućen i data su mu imena, kao hemijska evolucija ili samoorganiziranje materije. Postojanje ovog principa uzeto je zdravo za gotovo u filozofiji dijalektičkog materijalizma, isto kao što je, od strane Aleksandra Oparina, primijenjeno i na porijeklo života."146

Evolucionistička propaganda na koju konstantno nailazimo u vodećim zapadnim medijima i u čuvenim i "visoko poštovanim" znanstvenim magazinima, rezultat je ove ideološke neophodnosti. Budući da je evolucija smatrana nužnom, ona se pretvorila u tabu temu u krugovima koji postavljaju standarde znanosti.

Postoje znanstvenici koji su se našli u poziciji gdje su prisiljeni da brane ovu isuviše nategnutu teoriju ili, u najmanju ruku, da izbjegavaju izgovaranje bilo čega što je protiv nje, u namjeri da održe svoju reputaciju. Akademici u zapadnim zemljama obavezani su imati svoje članke objavljene u određenim časopisima da bi postigli i sačuvali titulu profesora. Svi časopisi koji se bave biologijom pod kontrolom su evolucionista i oni ne dozvoljavaju da se u njihovim magazinima pojavi bilo kakav antievolucionistički članak. Zbog toga, svaki biolog mora izvoditi svoje studije pod dominacijom ove teorije. Oni su, također, dio ustanovljenog poretka u pogledu evolucije kao jedne ideološke neophodnosti, što je razlogom da oni slijepo brane sve "nemoguće slučajnosti" koje smo do sada ispitivali u ovoj knjizi.

DARVINIZAM I MATERIJALIZAM

Charles Darwin Jedini razlog da se Darwinova teorija još brani uprkos njezinog pobijanja od strane znanosti, bliska je veza između ove teorije i materijalizma. Darwin je primjenio materijalistčku filozofiju na pri-rodne znanosti tako da zagovornici ove filozofije, među kojima su najistaknutiji marksisti, nastavljaju braniti darvinizam, bez obzira na sve. Jedan od najčuvenijih savremenih pobornika teorije evolucije, biolog, Douglas Futuyma, napisao je: "Zajedno sa Marksovom materijalističkom teorijom historije... Darwinova teorija evolucije bila je krucijalno načelo u osnovi materijalizma." Ovo je veoma jasno priznanje razloga zbog kojih je teorija evolucije doista toliko važna njezinim braniteljima.1 Jedan drugi čuveni evolucionista, paleontolog Stephen J. Gould, rekao je: "Darwin je primjenio jednu konzistentnu filozofiju materijalizma u svojoj interpretaciji prirode".2 Leon Trotsky, skupa sa Lenjinom, jedan od velikih umova Ruske komunističke revolucije, komentirao je: "Darwinovo otkriće je najveći trijumf dijalektike u cijelom polju organske materije."3 Međutim, znanost je pokazala da darvinizam nije bio pobjeda za materijalizam nego, radije, znak rušenja te filozofije. Karl Marx Leon Troçki 1 Douglas Futuyma, Evolutionary Biology, 2.b., Sunderland, MA: Sinauer, 1986, str. 3. 2 Alan Woods, Ted Grant, "Marxism and Darwinism", Reason in Revolt: Marxism and Modern Science, London: 1993. 3 Alan Woods, Ted Grant. "Marxism and Darwinism", London: 1993.