Ostatak od 1,7 miliona stare kolibe: Ona umnogome izgleda nalik na kolibe koje danas koriste neki Afrikanci.

Bilo je mnogo pronalazaka koji su pokazivali da Homo sapiens datira ranije od 800.000 godina. Jedno od njih je otkriće Louisa Leakeya načinjeno u ranim 70-im u Olduvai Gorge. Tu, u Bed II layer/sloju, Leakey je otkrio da su vrste Australopithecus, Homo habilis i Homo erectus živjele u isto vrijeme. Ono što je bilo još interesantnije jeste građevina koju je Leakey našao u istom sloju (Bed II). Ovdje je Leakey našao ostatke jedne kamene kolibe. Neobičan aspekt ovog događaja je bio to što je ova građevina, koja se još koristi u nekim dijelovima Afrike, mogla biti konstruirana jedino od strane Homo sapiensa! Tako da su prema nalazima Leakeya, Australopithecus, Homo habilis, Homo erectus i savremeni čovjek morali istovremeno živjeti prije, otprilike, 1,7 miliona godina.83 Ovo otkriće zasigurno poništava evolucionu teoriju koja tvrdi da je savremeni čovjek evoluirao iz majmunolike vrste kao što je Australopithecus.

Zaista, neka druga otkrića ulaze u trag porijeklu savremenog čovjeka unazad do u vrijeme prije 1,7 miliona godina. Jedan od ovih najvažnijih nalaza su otisci stopala nađeni u Laetoli u Tanzaniji, a pronašla ih je Mary Leakey 1977. Ovi otisci stopala bili su nađeni u sloju za koji je izračunato da je 3,6 miliona godina star, a što je još važnije, oni nisu drugačiji od otisaka koje bi ostavio današnji čovjek.

Ovi otisci koje je našla Mary Leakey bili su kasnije ispitani od jednog broja čuvenih paleoantropologa kao što su npr. Don Johanson i Tim White. Rezultati su bili isti. White je pisao:

"Nemojte uopće sumnjati... Oni su isti kao otisci stopala savremenog čovjeka. Ukoliko bi jedan takav bio ostavljen na pijesku neke kalifornijske plaže danas i ukoliko bi upitali nekog četverogodišnjaka da nam kaže šta je to, on bi odmah rekao da je neko tu hodao. On ih ne bi bio u stanju razlikovati od stotine drugih otisaka na plaži, a niti biste vi to mogli."84

Nakon ispitivanja ovih otisaka, Louis Robbins sa North California University dao je slijedeći komentar:
"Tabanski luk je izdignut, povišen - to je bila manja osoba i imala je viši tabanski luk nego što imam ja - a veliki nožni prst je krupan i poravnat sa drugim prstom... Prsti priliježu na zemlju baš kao ljudski prsti. Vi to ne možete vidjeti u drugih životinjskih oblika."85

Ispitivanja rađena na morfologiji otisaka stopala pokazala su po ko zna koji put da oni moraju biti prihvaćeni kao otisci čovjeka, štaviše, savremenog čovjeka (Homo sapiens). Russel Tuttle koji je ispitivao ove otiske napisao je:

"Mogao ih je načiniti jedan mali bosonogi Homo sapiens... U svim primjetnim morfološkim karakteristikama, stopala individua koja su napravila ove tragove ne mogu se razlikovati od onih kod savremenih ljudi."86

Nepristrasna ispitivanja ovih otisaka otkrila su njihove prave vlasnike. U biti, ovi otisci stopala sastoje se od 20 fosiliziranih otisaka nekog 10 godina starog savremenog čovjeka i 27 otisaka jednog čak još mlađeg savremenog čovjeka. Oni su nesumnjivo bili savremeni ljudi poput nas.

Ova situacija je gurnula Laetoli otiske stopala u centar diskusije tokom mnogih godina. Evolucionisti - paleoantropolozi su beznadežno pokušavali ovo nekako objasniti, pošto im je bilo teško prihvatiti činjenicu da je neki savremeni čovjek hodao po Zemlji još prije 3,6 miliona godina. Tokom 90-ih ovo "objašnjenje" počelo je poprimati obrise. Evolucionisti su odredili da su ovi otisci stopala načinjeni od strane Australopithecusa zato što je prema njihovoj teoriji nemoguće da je homo vrsta postojala prije 3,6 miliona godina. Russel H. Tuttle napisao je slijedeće u jednom svom članku iz 1990.:

"Sve u svemu, 3,5 miliona godina stari tragovi na G lokaciji u Leatoli podsjećaju na one od stalno izuvenih savremenih ljudi. Nijedna od njihovih karakteristika ne sugerira da su Laetoli ljudi bili manje sposobni dvonošci nego što smo to mi. Da nije poznato da su G otisci stopala toliko stari, mi bismo spremno zaključili da su oni bili načinjeni od strane člana roda Homo... U bilo kom drugom slučaju mi bismo uklonili labavu pretpostavku da su Laetoli otisci stopala bili napravljeni od strane Lucy vrste, Australopithecusa afarensis."87

Ukratko rečeno, ovi otisci, za koje se pretpostavlja da su stari 3,6 miliona godina, ne bi mogli pripadati Australopithecusu. Jedini razlog zašto se ipak smatra da su ti otisci ostavljeni od strane Australopithecusa je 3,6 miliona star vulkanski sloj u kome su otisci nađeni. Ovi otisci su pripisani Australopitecusu samo zato što se pretpostavlja da ljudi nisu mogli živjeti u tako rano doba.

VILICA MODERNOG ČOVJEKA STARA 2,3 MILIONA GODINA Još jedan primjer koji pokazuje ništavnost imaginarnog porodičnog stabla smišljenog od strane evolucionista: vilica modernog čovjeka (Homo sapiens) stara 2.3 miliona godina. Ova vilica šifrirana kao A.L.666-1 iskopana je u Hadaru u Etiopiji. Evolucionističke publikacije nastojale su da je zabašure i zataškaju nazivajući je "veoma iznenađujućim otkrićem". (D. Johnson, Blake Edgar, From Lucy to Language, str. 169)

Ove interpretacije Laetoli otisaka ukazuju na jednu veoma važnu činjenicu. Evolucionisti podržavaju svoju teoriju ne tako da uvažavaju znanstvene pronalaske, nego uprkos njima. Ovdje imamo jednu teoriju koja se slijepo brani, bez obzira na sve, usput ignorirajući ili izvrćući sve nove pronalaske koji su protiv te teorije, da posluže njenim ciljevima.

Ukratko, evoluciona teorija nije znanost, nego jedna dogma koja se održava na životu uprkos znanosti.

Osim fosilnih zapisa koje smo razmatrali do sada, nepremostiva anatomska pukotina između čovjeka i majmuna također poništava izmišljotinu o evoluciji čovjeka. Jedna od ovih pukotina ima veze sa načinom hodanja.

Ljudsko biće hoda uspravno na svoje dvije noge. Ovo je jedan veoma poseban način kretanja koji nije viđen ni u jedne druge vrste. Neke životinje imaju ograničenu sposobnost da se kreću kada stoje na svoje dvije zadnje noge. Životinje kao medvjedi i majmuni kreću se na ovaj način samo ponekad, npr. kada žele doprijeti do nekog izvora hrane, ali i tada samo nakratko. Normalno, njihovi se skeleti naginju prema naprijed i oni hodaju na sve četiri.

Ali dobro, da li se onda dvonoštvo razvilo iz četveronožnog hoda majmuna kao što evolucionisti tvrde?

. Nedavno istraživanje otkriva da je nemoguće za savijeni majmunski skelet, koji odgovara četveronožnom hodu, da evoluira u uspravni ljudski skelet koji odgovara dvonožnom hodu.

Naravno da ne. Istraživanje je pokazalo da se nastanak dvonoštva nije nikad ni desio, niti je bilo moguće da se desi. Kao prvo, dvonoštvo nije neka evolutivna prednost. Način na koji se majmuni kreću je mnogo lakši, brži i efikasniji nego čovjekov dvonožni hod. Čovjek se ne može kretati skačući sa drveta na drvo bez spuštanja na zemlju kao šimpanza, a ne može ni trčati brzinom 125 km na sat kao gepard. Naprotiv, budući da čovjek hoda na svoje dvije noge, on se mnogo sporije kreće po zemlji. Zbog istog razloga, on je jedna od najnezaštićenijih od svih vrsta u pogledu pokretljivosti i odbrane. Prema logici evolucije, majmuni ne bi trebali evoluirati tako da usvoje dvonožni hod: umjesto toga ljudi bi trebali evoluirati u četveronošce.

Drugi ćorsokak evolucione tvrdnje je da dvonoštvo nije sukladno darvinističkom modelu "postepenog razvoja". Ovaj model, koji sačinjava osnovu evolucije, zahtijeva da treba postojati mješovita (prijelazna) vrsta hoda između dvonoštva i četveronoštva. Međutim, kompjuteriziranim istraživanjem koje je izveo 1996. engleski paleoantropolog Robin Crompton, pokazao je da takav "mješoviti" hod nije bio moguć. Crompton je došao do slijedećeg zaključka: živo biće može hodati ili uspravno ili na sve četiri.88 Tip hoda koji bi bio nešto između ovoga dvoga nije moguć zbog ekstremne potrošnje energije. Zbog ovoga je nemoguće da postoji poludvonožno biće.

Ogromni jaz između čovjeka i majmuna nije ograničen samo na dvonoštvo. Mnoge druge stvari još uvijek ostaju neobjašnjene, kao npr. kapacitet mozga, sposobnost govora, itd. Elaine Morgan, evolucionista paleoantropolog, priznaje slijedeće:

"Četiri najveće zagonetke u vezi sa ljudima su: 1) Zašto oni hodaju na dvije noge? 2) Zašto su izgubili svoje krzno? 3) Zašto su razvili tako veliki mozak? 4) Zašto su naučili govoriti?

Ortodoksni odgovori na ova pitanja su slijedeći: 1) "Mi to još ne znamo". 2) "Mi to još ne znamo". 3) "Mi to još ne znamo". 4) "Mi to još ne znamo". Lista pitanja mogla bi biti znatno duža, a ipak ne bi imala utjecaja na monotonost odgovora."89

Lord Solly Zuckerman je jedan od najčuvenijih i najpoštovanijih znanstvenika u Velikoj Britaniji. On je godinama studirao fosilne zapise i izveo mnoga detaljna istraživanja. Za svoj doprinos znanosti data mu je titula "lord". Zuckerman je evolucionist. Zbog toga njegovi komentari o evoluciji ne mogu biti označeni kao namjerno izvrnuta i pristrasna opažanja tj. primjedbe. Međutim, nakon godina istraživanja fosila uključenih u scenario evolucije čovjeka, došao je do zaključka da, u biti, takvo porodično stablo ne postoji.

Zuckerman je također sačinio jedan interesantan "spektar znanosti". On je formirao jedan spektar znanosti rangirajući ih - od onih koje on smatra znanstvenim, do onih koje smatra neznanstvenim. Prema Zuckermanovom spektru, "najznanstvenije", a to znači one koje ovise se o konkretnim poljima podataka znanosti, jesu hemija i fizika. Poslije njih dolaze biološke, a onda socijalne znanosti. Na samom kraju spektra, u dijelu koji Zuckerman smatra da je "najneznanstveniji", jeste "izvanosjetilna percepcija" - tu spadaju koncepti poput telepatije i šestog čula - i, konačno, koncept "ljudske evolucije". Zuckerman objašnjava svoje rezoniranje:

"Pomaknuvši se na kraj ovog spektra, pomakli smo se sa registriranja objektivne istine i stvarnosti u ona polja pretpostavljenih bioloških znanosti, poput izvanosjetilne percepcije ili interpretiranja historije fosila čovjeka, gdje je "vijernima" sve moguće - i gdje je "revnosni vijernik" ponekad u stanju vjerovati u nekoliko suprotnih činjenica u isto vrijeme."90

Šta je onda razlog koji navodi toliko mnogo znanstvenika da budu uporni, ustrajni i čvrsti u ovoj dogmi? Zašto su se tako jako trudili da održe svoju teoriju živom, po cijenu da priznaju bezbrojne protivrječnosti i po cijenu odbacivanja dokaza koje su pronašli?

Jedini odgovor je da se oni plaše činjenice sa kojom će se morati suočiti u slučaju napuštanja teorije evolucije. A činjenica sa kojom će se morati suočiti ukoliko napuste teoriju evolucije jeste to da je čovjeka stvorio Bog. Međutim, uzimajući u obzir predrasude koje oni imaju i materijalističku filozofiju u koju vjeruju, stvaranje je neprihvatljiv koncept za evolucioniste.

Zbog toga oni obmanjuju sami sebe, kao i cijeli svijet, koristeći medije sa kojima surađuju. Ukoliko ne mogu naći neophodne fosile, oni ih "proizvode", ili u obliku imaginarnih slika ili u vidu izmišljenih modela i pokušavaju ostaviti utisak da stvarno postoje fosili koji dokazuju evoluciju. Neki mediji koji dijele njihov materijalistički pogled na život također pokušavaju prevariti javnost i ljudima u podsvijest usaditi priču o evoluciji.

Bez obzira koliko jako oni to pokušavali, istina je očigledna: čovjek je postao ne kroz neki evolutivni proces, nego Božijim stvaranjem. Zbog toga, on Mu je odgovoran, pa ma kako nerado preuzimao ovu odgovornost.