Neandertalci su ljudska bića koja su se iznenada pojavila prije 100 hiljada godina u Evropi i nestala - ili bila asimilirana pomješavši se sa drugim rasama - tiho, a ipak brzo, prije 35 hiljada godina. Od savremenog čovjeka razlikuju se jedino po tome što je njihov kostur krupniji, a lobanjski volumen malo veći.

Neandertalci su ljudska rasa i ovu činjenicu danas priznaje gotovo svako. Evolucionisti su se veoma potrudili pokušavajući ih predstaviti kao "primitivnu vrstu", ipak, svi nalazi pokazuju da oni nisu bili drugačiji od nekog "krupnijeg" čovjeka koji danas ide ulicom. Jedan istaknuti autoritet u ovom području, Erik Trinkaus, paleoantropolog sa New Mexico University, piše:

IGLA STARA 26 HILJADA GODINA Interesantan fosil koji pokazuje da su Neandertalci posjedovali znanje vezano za odijevanje: igla stara 26 hiljada godina. (D. Johanson, B.Edgar, From Lucy to Language, str. 99)

"Detaljna usporedba ostataka kostura Neandertalca sa kosturima savremenih ljudi pokazala su da ne postoji ništa u anatomiji Neandertalca što bi ubjedljivo ukazivalo na lokomotorne, manipulativne, intelektualne ili jezične sposobnosti koje bi bile inferiornije od onih kod savremenih ljudi."76

Mnogi savremeni istraživači definiraju neandertalskog čovjeka kao podvrstu savremenog čovjeka i zovu ga "Homo sapiens neandertalensis". Nalazi svjedoče da su Neandertalci sahranjivali svoje mrtve, modelirali muzičke instrumente i imali kulturne povezanosti sa Homo sapiensom živeći tokom istog vremenskog perioda. Da kažemo to precizno, Neandertalci su "robusna" ljudska rasa koja je, jednostavno, vremenom iščezla.

Arhaični Homo sapiens je po imaginarnoj evolucionoj shemi posljednji korak prije savremenog čovjeka. Ustvari, evolucionisti nemaju mnogo toga kazati o ovim ljudima, budući da postoje veoma male razlike između njih i savremenih ljudi. Neki istraživači su čak izjavili da predstavnici ove rase i danas još uvijek žive i ukazali na Aboridžine u Australiji kao primjer. Kao Homo sapiens vrsta, Aboridžini također imaju isturenu kost ispod obrve, prema unutra nagnutu donju vilicu i malo manji lobanjski volumen. Štaviše, značajna otkrića su nagovijestila da su takvi ljudi, sve donedavno, živjeli u Mađarskoj i u nekim selima u Italiji.

Grupa koja je u evolucionističkoj literaturi okarakterizirana kao Homo heilderbergensis je, ustvari, ista kao Homo sapiens archaic. Razlog zašto su dva različita termina upotrijebljena da definiraju istu ljudsku rasu su određene konceptualne razlike među evolucionistima. Svi fosili uključeni pod klasu Homo heilderbergensis upućuju na to da su ljudi koji su bili anatomski veoma slični modernim Evropljanima, živjeli prije 500 hiljada i čak prije 740 hiljada godina, prvo u Engleskoj, a onda u Španiji.

Procijenjeno je da je Kromanjonski čovjek živio prije 30.000 godina. On je imao lobanju u obliku kupole i široko čelo. Njegova lobanja od 1.600 cm³ je iznad prosjeka lobanje savremenog čovjeka. Ona ima debele izbočine obrva i koštanu izbočinu straga, što je karakteristika kako Neandertalskog čovjeka tako i Homo erectusa.

Iako je Kromanjonski čovjek smatran evropskom rasom, građa i volumen njegove lobanje veoma mnogo su nalik na građu i volumen lobanja kod nekih rasa koje danas žive u Africi i tropskim predjelima. Oslanjajući se na ovu sličnost, procijenjeno je da je Kromanjonski čovjek bio arhaična afrička rasa. Neki drugi paleoantropološki nalazi pokazali su da su se kromanjonska i neandertalska rasa izmiješale jedna sa drugom i postavili temelje za današnje rase. Štaviše, danas je prihvaćeno da predstavnici kromanjonske rase još uvijek žive u različitim regijama afričkog kontinenta i nekim regijama Francuske (Salute i Dordogne). Ljudi koji imaju slične karakteristike primijećeni su da žive u Poljskoj i Mađarskoj.

Ono što smo do sada istraživali formira nam jasnu sliku: scenario "evolucije čovjeka" je totalna izmišljotina. Da bi takvo porodično stablo postojalo, trebala se odigrati postepena evolucija od majmuna do čovjeka i trebao bi biti pronađen fosilni zapis ovog procesa. Međutim, postoji ogroman jaz između majmuna i ljudi. Građa kostura, volumeni lobanje i kriteriji kao što su uspravan hod ili povijenost oštro prema naprijed izdvajaju ljude od majmuna. (Spomenuli smo da su sa istraživanjem, izvršenim 1994. na kanalima za ravnotežu u unutrašnjem uhu, Australopithecus i Homo habilis klasificirani kao majmuni, dok je Homo erectus klasificiran kao čovjek.)

Još jedan značajan nalaz, koji dokazuje da ne može biti porodičnog stabla između ovih različitih vrsta, je činjenica da su vrste koje su predstavljene kao preci jedni drugima, ustvari, živjeli u isto vrijeme. Ako se, kao što evolucionisti tvrde, Australopithecus preobrazio u Homo habilisa, i ako se on onda preobrazio u Homo erectusa, doba u kojima su živjeli trebala bi obavezno slijediti jedna drugo. Međutim, ne postoji takav hronološki red.

Prema procjenama evolucionista, Australopithecinesi su živjeli od prije 4 miliona godina pa sve do prije milion godina. Na drugoj strani, smatra se da su živa bića klasificirana kao Homo habilis živjela do prije 1,7-1,9 miliona godina. Zna se da je Homo rudolfensis, za koga je rečeno da je "napredniji" nego Homo habilis, star 2,5-2,8 miliona godina! Da tako kažemo, Homo rudolfensis je blizu milion godina stariji nego Homo habilis, za koga se pretpostavljalo da je njegov "predak". Na drugoj strani, starost Homo erectusa datira do 1,6-1,8 miliona godina unazad, što znači da su se primjerci Homo erectusa pojavili na Zemlji u istom vremenskom okviru kao i njegov tzv. predak, to jest Homo habilis.

Alan Walker potvrđuje ovu činjenicu izjavljujući da "postoji dokaz iz istočne Afrike za "kasno" preživljavanje jednog broja individua malog Australopithecusa, koje bi bile savremenici prvo sa H. habilisom, a onda sa H. erectusom".77 Louis Leakey je našao fosile Australopithecusa, Homo habilisa i Homo erectusa gotovo jedne pored drugih u Olduvai Gorge oblasti (Bed II layer/sloj).78

Sasvim je sigurno da ne postoji takvo porodično stablo. Jedan paleontolog sa Harward University, Stephen Jay Gould, premda je i sam evolucionist, objašnjava ovaj ćorsokak evolucije:

"Šta biva sa našom evolucionom ljestvicom ako postoje tri koegzistirajuće loze (A. africanus, robusni Australopithecinesi i Homo habilis), od kojih nijedna nije jasno nastala iz druge. Štaviše, nijedna od njih tri ne pokazuje bilo kakav evolucioni trend za vrijeme svog boravka na Zemlji."79

Kada pređemo sa Homo erectusa na Homo sapiensa, ponovo vidimo da ne postoji nekakvo porodično stablo o kome bi se moglo govoriti. Postoji dokaz koji pokazuje da su Homo erectus i arhaični Homo sapiens nastavili živjeti do 27.000 godina i čak do 10.000 godina prije naše ere. U Kow močvari u Australiji nađena je jedna 13.000 godina stara lobanja Homo erectusa. Na ostrvu Java nađena je lobanja Homo erectusa, koja je bila stara 27.000 godina.80

Najinteresantnija i najznačajnija činjenica koja poništava samu osnovu imaginarnog porodičnog stabla evolucione teorije, jeste neočekivano stara historija savremenog čovjeka. Paleoantropološki podaci otkrivaju da su Homo sapiens, ljudi koji su izgledali potpuno isto kao i mi, živjeli prije milion godina.

Louis Leakey, čuveni evolucionista - paleoantropolog, bio je taj koji je otkrio prve nalaze u vezi s ovim. Godine 1932. u Kanjera oblasti, oko jezera Victoria u Keniji, Leakey je našao nekoliko fosila koji su pripadali srednjem pleistocenskom dobu, a koji se nisu razlikovali od savremenog čovjeka. Međutim, srednje pleistocensko doba označava doba prije milion godina.81 Budući da su ova otkrića naglavačke okrenula porodično stablo "evolucije čovjeka", ona su bila odbačena od nekih evolucionista - paleoantropologa. A ipak, Leakey je stalno tvrdio da su njegove procjene bile tačne.

Upravo kada je ovaj spor bio na putu da bude zaboravljen, fosil iskopan u Španiji 1995. otkrio je, na jedan zaista izvanredan način, da je historija Homo sapiensa bila mnogo starija nego što se pretpostavljalo. Fosil o kome se radi je otkriven u pećini zvanoj Gran Dolina, u oblasti Atapuerca u Španiji, od strane tri španska paleoantropologa sa Madridskog univeziteta. Fosil je pripadao licu jednog 11 godina starog dječaka koji je izgledao potpuno isto kao savremeni ljudi. Premda je prošlo 800.000 godina otkad je ovo dijete umrlo, časopis Discover pokrio je priču u sjajnim detaljima u decembarskom broju od 1997. godine.

Jedan od najpopularnijih periodičnika evolucionističke literature, Discover, stavio je 800 hiljada godina staro lice na svoju naslovnu stranu sa pitanjem evolucionista: "Da li je ovo lice, lice naše prošlosti?"

Ovaj fosil je čak protresao ubjeđenja Ferrerasa, koji je rukovodio iskopavanjem u Gran dolini. Ferreras je rekao:

"Očekivali smo, znate, nešto veliko, nešto krupno, nešto napuhano... nešto ‘primitivno’. Naša očekivanja od 800.000 starog dječaka bila su takva da smo mislili da će to biti nešto kao Turkana dječak. A ono što smo našli bilo je totalno savremeno lice... za mene je to najspektakularnije... ovo je ona vrsta stvari koja vas protrese. Pronalaženje nečega potpuno neočekivanog kao što je bilo to. Ne radi se tu samo o nalaženju fosila; nalaženje fosila je također neočekivano, i to je uredu, ali najspektakularnija stvar je pronalaženje u prošlosti, nečega za što ste vi mislili da pripada sadašnjosti. To je kao pronalaženje nečega kao... kao kasetofon u Gran Dolini. To bi bilo veoma iznenađujuće. Mi ne očekujemo kasete i kasetofone u donjem pleistocenu. Pronalazak jednog savremenog lica je ista stvar. Bili smo veoma iznenađeni kada smo to vidjeli."82

Ovaj fosil naglašava činjenicu da historija Homo sapiensa mora biti protegnuta unazad do prije 800.000 godina. Nakon oporavka od početnog šoka, evolucionisti koji su otkrili fosil odredili su da on pripada drugačijoj vrsti zato što prema evolucionom porodičnom stablu nijedan Homo sapiens nije živio prije 800 hiljada godina. Zbog toga su oni i izmislili jednu imaginarnu vrstu, nazvanu "Homo antecessor", i uključili Atapuerca lobanju pod ovu klasu.