Dok su evolucionisti desetinama godina tvrdili da je Archaeopteryx najveći dokaz za njihov scenario u vezi sa evolucijom ptica, neki nedavno nađeni fosili poništavaju taj scenario u drugim aspektima.

Lianhai Hou i Zhonghe Zhou, dva paleontologa na Kineskom institutu za paleontologiju kičmenjaka, 1995. su otkrili novi ptičiji fosil kojeg su nazvali Confuciusornis. Ova ptica je bila gotovo iz istog doba kao i Archaeopteryx (oko 140 miliona godina stara), ali nije imala nikakve zube u ustima. Dodatno, njezin kljun i perje imaju iste karakteristike kao kod današnjih ptica. A uz to što ima istu građu kostura kao savremene ptice, ova ptica također ima kandže na svojim krilima, upravo kao Archaeopteryx. Ona je imala i jednu specijalnu strukturu, nazvanu "pigostil", koja je podupirala repno perje. Ukratko, ova ptica, koja je iste dobi kao i Archaeopteryx (koji se smatra najstarijim pretkom svih ptica i koji je prihvaćen kao polureptil), veoma je ličila savremenim pticama. Ova činjenica poništila je sve evolucionističke teze koje drže da je Archaeopteryx primitivni predak svih ptica.43

Ptica nazvana Confuciusornis je iste dobi  kao Archaeopteryx.

Jedan drugi fosil, iskopan u Kini u novembru 1996., uzrokovao je čak i veću konfuziju. Postojanje ove 130 miliona godina stare ptice po imenu Liaoningornis objavili su Hou, Martin i Alan Feduccia u časopisu Science. Liaoningornis je imao grudnu kost na koju su bili pripojeni mišići za letenje, upravo kao u savremenih ptica. Ova ptica ne razlikuje se od savremenih ptica također ni u drugim aspektima. Jedina razlika su zubi u njenim ustima. Ovakva situacija pokazala je da ptice sa zubima uopće nisu imale primitivnu strukturu, kako su navodili evolucionisti.44 Ovo je rečeno u jednom članku u časopisu Discover pod naslovom "Odakle su došle ptice? Ovaj fosil kaže da nisu od dinosaura".45

Još jedan fosil koji pobija evolucionističku tvrdnju u vezi sa Archaeopteryxom je Eoalulavis. Građa krila Eoalulavisa, za kojeg je rečeno da je 30 miliona godina mlađi od Archaeopteryxa, uočena je u "sporoletećih" savremenih ptica. Ovo dokazuje da su prije 120 miliona godina po nebu letjele ptice koje se u mnogim aspektima ne razlikuju od savremenih ptica.46

Ove činjenice još jednom zasigurno ukazuju da niti Archaeopteryx niti neka druga drevna ptica slična njemu nisu bili prijelazne forme. Fosili ne pokazuju da su različite vrste ptica evoluirale jedna iz druge. Nasuprot tome, fosilni zapis dokazuje da su današnje savremene ptice i neke arhaične ptice kao Archaeopteryx ustvari živjele zajedno, u isto vrijeme. Ali su neke od ovih vrsta ptica kao npr. Archaeopteryx i Confuciusornis izumrle i samo je jedan dio od prvobitno postojećih vrsta bio u stanju stići do današnjih dana.

Ukratko, neke posebne karakteristike Archaeopteryxa ne ukazuju da je ovo živo biće prijelazna forma! Stephan Jay Gould i Niles Eldredge, dva paleontologa sa Harwarda i širom svijeta poznati evolucionisti, prihvataju da je Archaeopteryx "mozaično" živo biće koje posjeduje različite karakteristike u svojoj građi, ali da on ipak nikako ne može biti smatran prijelaznom formom!47

Pokušavajući predstaviti Archaeopteryxa kao prijelaznu formu, evolucionisti tvrde da su ptice evoluirale iz dinosaura. Međutim, jedan od najpoznatijih ornitologa u svijetu, Alan Feduccia sa University of North Carolina, suprotstavlja se teoriji da ptice imaju srodstvo sa dinosaurima, uprkos činjenici da je on i sam evolucionist. Feduccia o ovome kaže:

"E pa ja sam studirao ptičije lobanje tokom 25 godina i kako god pogledam, ne vidim nikakvu sličnost. Ja je jednostavno ne vidim..." Theropodno-kopneno porijekla ptica će, po mom mišljenju, biti najveća zabuna paleontologije XX stoljeća."48

Larry Martin, specijalista na području drevnih ptica sa University of Kansas, suprotstavlja se teoriji da su ptice došle po istoj lozi kao i dinosauri. Dok je komentirao kontradiktornosti u koje evolucija pada o ovom pitanju, Martin je izjavio:

"Da vam pravo kažem, ukoliko bih morao podržati dinosaursko porijeklo ptica sa ovim karakteristikama, ja bih se uznemirio i zbunio svaki put kada bih morao ustati i govoriti o tome."49

Da sumiramo. Scenario "Evolucije ptica", konstruiran jedino na bazi Archaeopteryxa, nije ništa drugo do produkt predrasuda i puko priželjkivanje evolucionista.

Kao što smo naprijed istakli, teorija evolucije zastupa stav da su se neka imaginarna bića koja su izašla iz mora transformirala u reptile i da su ptice formirane evolucijom reptila. Prema istom scenariju, reptili su preci ne samo ptica nego isto tako i sisara. Međutim, postoje velike strukturalne pukotine između reptila, koji imaju krljušti na svojim tijelima, koji su hladnokrvni i koji se razmnožavaju polaganjem jaja, sa jedne strane, i sisara koji imaju krzno na svojim tijelima, koji su toplokrvni i koji se razmnožavaju rađajući svoje potomstvo kao živo, sa druge strane.

Jedan primjer strukturalnih barijera između reptila i sisara je građa njihove čeljusti. Donja čeljust sisara sastoji se samo od jedne kosti u kojoj su smješteni zubi. U reptila postoje tri male kosti na objema stranama donje čeljusti. Druga osnovna razlika je to što svi sisari imaju tri kosti u srednjem uhu (čekić, nakovanj i uzengija). A u svih reptila postoji samo jedna kost u srednjem uhu. Evolucionisti tvrde da su čeljust i srednje uho reptila postepeno evoluirali u čeljust i uho sisara. A ipak, pitanje kako se ova promjena dogodila ostaje neodgovoreno. Osobito, nikada ne može biti objašnjeno pitanje kako je uho sa samo jednom kosti evoluiralo u uho sa tri kosti i kako je proces slušanja nastavio funkcionirati u međuvremenu. Nije iznenađenje da nije pronađen niti jedan jedini fosil koji bi vezao reptile i sisare. Zbog ovoga je paleontolog Roger Lewin bio prisiljen reći da je "prijelaz na prvog sisara, koji se vjerovatno desio u samo jednoj ili najviše dvije loze, još uvijek enigma".50

PORIJEKLO MUHA

Budući da tvrde da su se dinosauri transformirali u ptice, evolucionisti podržavaju svoje postavke tako što govore da su neki dinosauri koji su mahali svojim prednjim nogama da ulove muhe "dobili krila i poletjeli", kao što se vidi na slici. Jedan primjer evolucionističkih scenarija: Dinosauri koji su  iznenada dobili krila pokušavajući da uhvate muhu! Budući da ova teorija nema nikakve znanstvene baze i budući da nije ništa drugo do jedna obična tvorevina mašte, ona također iziskuje jednu veoma priprostu logičku kontradikciju: muha, primjer koji su dali evolucionisti da objasne porijeklo letenja, već je imala savršenu sposobnost da leti. Dok prosječan čovjek ne može otvoriti i zatvoriti svoje oči 10 puta u sekundi, jedna prosječna muha mahne svojim krilima 500 puta u sekundi. Štaviše, ona miče oba svoja krila istovremeno.I najmanji nesklad u vibraciji krila uzrokovao bi da muha izgubi ravnotežu, ali ovo se nikada ne događa. Evolucionisti bi trebali prvo doći sa objašnjenjem kako je muha stekla ovu perfektnu sposobnost leta. Umjesto toga, oni su sastavili imaginarni scenario o tome kako su nezgrapna bića kao reptili počela letjeti.  Pored toga, perfektna kreacija kućne muhe poništava tvrdnju evolucije. Engleski biolog Robin Wootton, u članku naslovljenom "Mehanički dizajn krila muhe", napisao je slijedeće: "Što bolje razumijemo funkcioniranje krila insekata, ukazuje nam se sve suptilniji i ljepši dizajn. Građa svakog od njih je redovno dizajnirana na način da se deformira što je moguće manje; mehanizmi su dizajnirani tako da pomjeraju sastavne dijelove u predvidivim pravcima. A ipak, oni međusobno imaju samo nekoliko tehnoloških paralela (ukoliko ih ikako imaju).1  Sa druge strane, ne postoji nijedan jedini fosil koji može biti dokaz za imaginarnu evoluciju muhe. To je ono što je istaknuti francuski zoolog Grasse mislio kada je rekao: "Mi smo u tami što se tiče porijekla insekata."2   1 Robin J. Wootton, "The Mechanical Design of Insect Wings", Scientific American, v. 263, November 1990, p.120 2 Pierre-P Grassé, Evolution of Living Organisms, New York, Academic Press, 1977, p.30

George Gaylord Simpson, jedan od najvećih evolucionih autoriteta i osnivača neodarvinističke teorije, daje slijedeći komentar na ovu činjenicu koja je potpuno zbunjujuća za evolucioniste:

"Najzagonetniji događaj u historiji života na Zemlji je promjena iz mezozoika, doba reptila, u doba sisara. Bilo je to kao da je iznenada spuštena zavjesa na stadij gdje su sve vodeće uloge imali reptili, posebno dinosauri, u velikom broju i zbunjujućoj raznolikosti, i odmah ponovo podignuta da bi otkrila istu okolinu, ali potpuno novi raspored uloga, raspored u kojem se dinosauri uopće ne pojavljuju, drugi reptili su malobrojni, a sve vodeće uloge igraju sisari takvih vrsta koje su se jedva naslućivale u prethodnim stadijima."51

Fosil slijepog miša star 50 miliona godina: nije različit od svoga današnjeg potomka. (Science, vol. 154)

Evolucionisti predlažu da su sve vrste sisara evoluirale iz zajedničkog pretka. Međutim, postoje velike razlike između različitih vrsta sisara takvih kao što su medvjedi, kitovi, miševi i slijepi miševi. Svaka od ovih vrsta živih bića posjeduje specifično dizajnirane sisteme. Naprimjer, slijepi miševi su stvoreni sa veoma osjetljivim radarskim sistemom koji im pomaže da se orijentiraju u tami. Ovi kompleksni sistemi koje moderna tehnologija može samo imitirati, nikako se nisu mogli pojaviti kao rezultat slučajnosti. Fosilni zapis također pokazuje da su šišmiši postali odjednom, u njihovom sadašnjem, perfektnom stanju, i da oni nisu prošli kroz bilo kakav "evolucioni proces".

Štaviše, kada su se sisari iznenada pojavili bili su već tada vrlo različiti jedni od drugih. Takve različite, neslične životinje, kao slijepi miševi, konji, miševi i kitovi svi su sisari i svi oni su se pojavili za vrijeme istog geološkog doba. Ustanovljavanje evolucionog srodstva među njima je nemoguće, čak i unutar najširih granica mašte. Evolucionistički zoolog R. Eric Lombard pravi ovaj zaključak u članku koji je izašao u časopisu Evolution:

"Oni koji tragaju za specifičnom informacijom korisnom u konstruiranju filogeneze roda sisara biti će razočarani."52

Sve ovo pokazuje da su se sva živa bića pojavila na Zemlji iznenada i u svojoj punoj formi, bez ikakvog evolucionog procesa. Ovo je konkretan dokaz činjenice da su ona bila stvorena. Međutim, činjenicu da su žive vrste nastale u određenom redoslijedu - evolucionisti pokušavaju interpretirati kao pokazatelj evolucije. A, ustvari, redoslijed po kojem su se živa bića pojavila je "redoslijed stvaranja", budući da nije moguće (nema dokaza) govoriti o nekom evolucionom procesu. Sa izvanrednim stvaranjem, bez ikakve mahane, okeani, a onda zemlja, bili su napunjeni živim bićima, a na kraju je stvoren čovjek.
Suprotno priči o "čovjeku majmunu" koja se natura masama pomoću intenzivne medijske propagande, čovjek se također pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran.

SCENARIO EVOLUCIJE KONJA

Sve donedavno, imaginarni niz za koji se pretpostavljalo da prikazuje evoluciju konja bio je reklamiran kao glavni fosilni dokaz za teoriju evolucije. Danas, međutim, mnogi evolucionisti sami otvoreno priznaju da je scenario evolucije konja propao. Evolucionista Boyce Rensberger, koji je održao govor za vrijeme četverodnevnog simpozija o temi problem postepene evolucione teorije, održanom 1980. u Field Museum of Natural History u Chicagu, koji je pohađalo 150 evolucionista, rekao je da scenario evolucije konja nema osnova u fosilnom zapisu i da nije uočen evolucioni proces koji bi govorio u prilog postepene evolucije konja: "Već je odavno poznato da je pogrešan popularno ispričan primjer evolucije konja, koji upućuje postepeni niz promjena od četveronožnog bića veličine lisice, koje je živilo prije 50 miliona godina, do današnjeg mnogo većeg "jednoprstog" konja. Umjesto postepene promjene, fosili svake posredne vrste pojavljuju se potpuno različiti, ostaju nepromijenjeni i onda izumiru. Prijelazne forme su nepoznate."1 Časno priznajući ovaj značajni ćorsokak u scenariju evolucije konja, Rensberger se posebno pozvao na "ćorsokak prijelaznih karika", koji je uistinu najveći problem teorije, barem što se tiče fosilnog zapisa. Čuveni paleontolog Colin Patterson,  direktor Natural History Museum of England, gdje su izložene sheme "evolucije konja", rekao je slijedeće o ovoj izložbi koja se još pokazuje publici u prizemlju muzeja: "Bilo je užasno mnogo priča, sve jedna maštovitija od druge, o tome kakav je ustvari karakter te historije (života). Najčuveniji primjer, još na izložbi dolje, izložba je evolucije konja pripremljena otprilike prije pedeset godina. Ona je bila predstavljena kao doslovna istina u udžbeniku za udžbenikom. Danas, ja mislim da je to jadno i žalosno, posebno kada ljudi koji nude takve priče mogu i sami biti svjesni spekulativne prirode nekih od tih stvari."2  Šta je osnova za scenario "evolucije konja"? Ovaj scenario je formuliran pomoću obmanljivih slika-shema koje su smišljene tako što su u nizu poredani fosili različitih živih vrsta koje su živjele u širokom rasponu različitih perioda u Indiji, Južnoj Africi, Sjevernoj Americi i Evropi, potpuno u skladu sa bogatom snagom mašte evolucionista. Postoji više od 20 slika-shema evolucije konja predloženih od strane različitih istraživača. Evolucionisti nisu stigli niti do jednog jedinog zajedničkog dogovora o temi ovih porodičnih stabala, koja su, usput, potpuno različita jedna od drugih. Jedina zajednička tačka ovih stabala je vjerovanje da je biće veličine psa nazvano "Eohippus" (Hyracotherium), koje je živjelo u eocenu prije 55 miliona godina, bilo predak savremenog konja. Međutim, Eohippus je potpuno isti kao životinja zvana "hyrax", koja još uvijek živi u Africi i nema srodstva ili sličnosti sa konjem.3 Nekonzistentnost tvrdnje o evoluciji konja je dalje rasvijetljena sa drugim fosilnim ostacima koji su nedavno iskopani. Fosili savremene vrste konja (Equus Nevadensis i Equus Occidentalis) otkriveni su u istom sloju sa Eohippusom.4 Ovo pokazuje da su savremeni konj i njegov navodni predak živjeli istovremeno, i tako dokazuje da se nikakav evolucioni proces, takav kao evolucija konja, nije nikada odigrao. Štaviše, čuveni paleontolog Pettingrew izjavljuje da je savremeni konj živio 70 miliona godina prije njegovog navodnog pretka. Prema Pettingrewu, "jednoprsti" savremeni konji živjeli su u Mezozoiku prije 120 miliona godina, dok se njegov pretpostavljeni predak, višeprsti konj, pojavio u Eocenu prije 50 miliona godina i izumro prije 40 miliona godina.5 Paleontološki ćorsokak evolucijskog niza konja objasnio je Francis Hitching: "Potupni niz fosila konja, smješten u slojevima stijena, u prikladnom evolucionom poretku, od dna do vrha, nije nađen ni na jednom mjestu u svijetu."6 Namjernim zanemarivanjem nekih fosila koji se nisu uklapali u njega, niz konja, koji je već bio sasvim nevjerovatan, postao je još upitnijim. Naprimjer, "Moropus", koji je živio u miocenu, nije bio uključen u fosilni niz jednostavno zbog toga što nije služio namjerama evolucionista. U Enciklopediji prethistorijskih životinja je rečeno da je dva metra visoki Moropus čak masivniji i od svog savremenika Meryhippusa, a i od svog današnjeg ekvivalenta. Zbog toga, on anulira postepeni evolucioni poredak.7 Sve ove činjenice su jak dokaz da sheme evolucije konja, koje su predstavljene kao jedan od najčvršćih dokaza evolucije, nisu ništa drugo do fantastične i nevjerovatne priče. Ovo je prilično značajno u pokazivanju odsustva kredibiliteta i integriteta teorije evolucije i u demonstriranju ciljeva i metoda kojima se služe njezini zagovornici. 1 Boyce Rensberger, Houston Chronicle, November 5, 1980, blm.4, str. 15 2 Colin Patterson, Harper's, February 1984, str. 60 3 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe:Where Darwin Went Wrong, New York: Ticknor and Fields, 1982, str. 30-31 4 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe, str. 30-31 5 L. Du Nouy, Human Destiny, New York: The New American Library, str. 74 6 Francis Hitching, The Neck of the Giraffe, 1982, str. 30-31. 7 Jean-Jacques Hublin, The Hamlyn Encyclopaedia of Prehistoric Animals, New York: The Hamlyn Publishing Group Ltd., 1984, str. 252 Mnogo konja razlicitih velicina zive na Zemlji. Shema "evolucije konja" nije ništa drugo do niz fosila sisara i fosila ovih razlicitih tipova konja, poredanih od manjeg ka vecem.