Prema teoriji evolucije, život je potekao i evoluirao u moru i onda je transportiran na kopno pomoću amfibija. Ovaj evolucioni scenario također predlaže da su amfibije evoluirale u reptile, bića koja žive samo na zemlji. Ovaj scenario je ponovo nevjerovatan zbog enormnih strukturalnih razlika između ove dvije klase životinja. Naprimjer, jaje amfibije je dizajnirano za razvoj u vodi, dok je reptilsko jaje dizajnirano za razvijanje na zemlji. Jedna "korak po korak" evolucija neke amfibije ne dolazi u obzir zato što nije moguće da jedna vrsta preživi bez savršeno i potpuno dizajniranog jajeta. Štaviše, kao i obično, nema dokaza o prijelaznim oblicima za koje se pretpostavljalo da su vezali amfibije sa reptilima. Evolucionista, paleontolog Robert L.Caroll, jedan autoritet u paleontologiji kičmenjaka, mora prihvatiti da su "rani reptili bili veoma različiti od amfibija i da njihovi preci još uvijek nisu mogli biti pronađeni."36

SPECIJALNA PLUĆA PTICE Anatomija ptica je veoma različita od anatomije reptila, njihovih navodnih predaka. Ptičija pluća funkcioniraju na totalno drugačiji način od onoga u životinja koje borave na zemlji. Životinje koje borave na zemlji udišu i izdišu kroz iste disajne sudove. U ptica, dok zrak ulazi u pluća sprijeda, on izlazi straga. Ovaj posebni "dizajn" je specijalno napravljen za ptice, koje trebaju veliku količinu kisika za vrijeme leta. Nemoguće je da se jedna takva struktura razvila iz pluća reptila.

Ipak, beznadežno osuđeni scenariji evolucionista ovdje još nisu završeni. Još uvijek ostaje problem kako učiniti da ova bića polete! Budući da evolucionisti vjeruju da ptice mora da su nekako evoluirale, oni tvrde da su one nastale transformiranjem iz reptila. Međutim, nijedan od mehanizama specifičnih za ptice, koji imaju jednu potpuno drugačiju građu od životinja koje borave na zemlji, ne može biti objašnjen postepenom evolucijom. Kao prvo, krila, koja su crta karakteristična za ptice, jedan su veliki ćorsokak za evolucioniste. Jedan od turskih evolucionista, Engin Korur, priznaje nemogućnost evolucije krila:

"Zajednička karakteristika očiju i krila je da ona mogu funkcionirati jedino ako su potpuno razvijena. Drugim riječima, jedno polurazvijeno oko ne može vidjeti; jedna ptica sa napola formiranim krilima ne može letjeti. Kako su ovi organi postali, ostaje jedna od misterija prirode koja treba biti rasvijetljena."37

Pitanje "kako je savršena građa krila nastala kao rezultat uzastopnih nasumičnih mutacija" ostaje potpuno neodgovoreno. Nema načina da se objasni kako su se prednje ruke reptila mogle promijeniti u perfektno funkcionirajuća krila, kao rezultat izvrtanja u reptilskim genima (mutacija). 

Štaviše, samo posjedovanje krila nije dovoljno jednom organizmu sa kopna da poleti. Organizmi koji borave na zemlji lišeni su mnogih mehanizama u tjelesnoj građi koje ptice koriste za letenje. Naprimjer, kosti ptica su mnogo lakše nego kosti životinja koje borave na zemlji. Njihova pluća funkcioniraju na drugačiji način. Oni imaju drugačiji mišićni i koštani sistem i veoma specijaliziran kardio-vaskularni sistem. Ove karakteristike su preduvjeti za letenje, koji su potrebni, u najmanju ruku, toliko koliko i krila. Ovi mehanizmi morali su postojati svi zajedno i u isto vrijeme; oni nisu mogli biti formirani postepeno - "akumuliranjem". Evo zašto je teorija koja tvrdi da su zemljani organizmi evoluirali u zračne organizme potpuno pogrešna.

Sve ovo nameće jedno drugo pitanje: čak i ako pretpostavimo da je ova nemoguća priča istinita, zašto onda evolucionisti nisu u stanju pronaći bilo kakav "polukrilati" ili "jednokrili" fosil da podrže svoju priču?

Još jedan dizajn koji evolucija nije uspjela objasniti: PTIČIJE PERJE

Teorija evolucije, koja tvrdi da su ptice evoluirale iz reptila, nije u stanju objasniti ogromne razlike između ove dvije različite klase živih bića. U pogledu takvih struktura kao što su građa kostura, plućni sistemi i toplokrvni metabolizam, ptice su veoma mnogo razlikuju od reptila. Još jedna karakteristika koja postavlja nepremostivi jaz između ptica i reptila je perje ptica koje ima oblik potpuno jedinstven za njih. Tijela reptila prekrivena su krljuštima, dok su tijela ptica prekrivena perjem. Budući da evolucionisti smatraju reptile precima ptica, oni su primorani da tvrde da je ptičije perje evoluiralo iz reptilskih krljušti. Međutim, nema sličnosti između krljušti i perja. Profesor psihologije i neurobiologije sa University of Connecticut, A. H. Brush, prihvata ovu realnost premda je evolucionist: "Svaka karakteristika, od strukture i organizacije gena do razvitka, morfogeneze i organizacije tkiva je različita (kod perja i krljušti)."1 Štaviše, Profesor Brush se bavi ispitivanjem i proučavanjem proteinske građe ptičijeg perja i zagovara tezu da je perje "jedinstveno među kičmenjacima".2 Ne postoji fosilni dokaz koji bi dokazao da je ptičije perje evoluiralo iz krljušti reptila. Čak suprotno, kao što profesor Brush izjavljuje, "perje se pojavljuje iznenada u fosilnom zapisu, kao "neporecivo jedinstvena" osobina koja odlikuje i izdvaja perje ptica".3 Pored toga, u reptila još nije otkrivena nikakva epidermalna struktura koja bi osiguravala porijeklo za perje ptica.4 Kada je perje ptica detaljno ispitano, nađeno je da je sačinjeno od hiljada tankih niti, vitica, koje su međusobno spojene kukicama. Ovaj jedinstveni dizajn rezultirao je izvanrednim aerodinamičkim performancama. Godine 1996. paleontolozi su napravili larmu oko fosila takozvanih pernatih dinosaura po imenu Sinosauropteryx. Međutim, 1997. je otkriveno da ovi fosili nemaju nikakve veze sa pticama i da oni nisu imali savremeno perje.5 Sa druge strane, kada pobliže ispitamo perje ptica, nailazimo na veoma kompleksan dizajn koji ne može biti objašnjen nikakvim evolucionim procesom. Čuveni ornitolog Alan Feduccia izjavljuje da "svaka njihova crta ima aerodinamične funkcije. Ono je izuzetno lagano, ima sposobnost podizanja, što se povećava pri nižim brzinama, i može se veoma lahko vratiti u svoju prijašnju poziciju". On dalje nastavlja: "Ne mogu stvarno razumjeti kako se jedan organ, perfektno dizajniran za let, na početku mogao pojaviti zbog neke sasvim druge potrebe."6 Dizajn perja je također prisilio i Charlesa Darwina da razmišlja o njemu. Štaviše, perfektna estetika paunovog perja učinila ga je "bolesnim" (njegove vlastite riječi). U pismu koje je napisao Asai Gray 3. aprila 1860. rekao je: "Sjećam se dobro vremena kada me je pomisao na oko znala cijelog zalediti, ali sam prešao preko ovog stadija zabrinutosti...", i onda je nastavio "... a sada, djelići u građi živih bića često učine da se osjećam veoma nelagodno. Pogled na perje paunovog repa, kada god zurim u njega, čini me bolesnim!"7   1 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers", Journal of Evolutionary Biology, vol. 9, 1996, p. 132. 2 A. H. Brush, "On the Origin of Feathers", p. 131. 3 Ibid. 4 Ibid. 5 "Plucking the Feathered Dinosaur", Science, vol. 278, 14 novembre 1997, p. 1229. 6 Douglas Palmer, "Learning to Fly" (Recensione di The Origin of and Evolution of Birds di Alan Feduccia, Yale University Press, 1996), New Scientist, vol. 153, 1 marzo 1997, p. 44. 7 Norman Machbeth, Darwin Retried: An Appeal to Reason, Boston, Gambit, 1971, p. 101.

Evolucionisti kao odgovor izgovaraju ime jednog jedinog bića. To je fosil jedne ptice zvane Archaeopteryx, koja je jedna od najšire poznatih tzv. prijelaznih oblika između samo nekoliko koje evolucionisti još brane. Archaeopteryx, prema evolucionistima predak savremenih ptica, živio je prije 150 miliona godina. Teorija drži da su neki od dinosaura sa malim krljuštima po imenu Velociraptor ili Dromeosaur evoluirali stičući krila i onda počinjući letjeti. Tako se za Archaeopteryxa pretpostavlja da je on prijelazna forma koja je skrenula od svog dinosaurskog pretka i počela po prvi puta da leti.

Međutim, posljednje studije Archaeopteryxovih fosila ukazuju da ovo biće uopće nije prijelazni oblik, nego jedna ptičija vrsta koja ima karakteristike nešto različite od današnjih ptica.

Teza da je Archaeopteryx bio "poluptica" koja nije mogla sasvim dobro letjeti bila je popularna u evolucionističkim krugovima sve donedavno. Odsutnost sternuma, to jest grudne kosti u ovog bića ili, u najmanju ruku, to što ona nije bila kao u letećih ptica, smatrana je najvažnijim dokazom da ova ptica nije mogla letjeti kako treba. (Grudna kost je kost koja se nalazi ispod grudnog koša, a na koju su pričvršćeni mišići za letenje. U našim danima ova grudna kost je uočena u svih letećih i neletećih ptica, a čak i u slijepih miševa - letećih sisara koji pripadaju veoma drugačijoj familiji.)

Međutim, sedmi fosil Arhaeopterixa nađen 1992. uzrokovao je veliko zaprepaštenje među evolucionistima. Razlog je bio to što je kod ovog fosila Archaeopteryxa grudna kost, za koju se od strane evolucionista pretpostavljalo da je već dugo nedostajala, ustvari postojala. Nedavno pronađeni fosil opisan je u časopisu Nature slijedećim riječima:

"Nedavno otkriveni, sedmi primjerak Archaeopteryxa, sadržava djelimični pravougaoni sternum za kojim se dugo tragalo, ali koji nikada nije bio dokumentiran. Ovo svjedoči o njegovim snažnim mišićima za letenje."38

Ovo otkriće poništilo je glavnu potporu tvrdnji da je Archaeopteryx bio poluptica koja nije mogla letjeti kako treba.

Na drugoj strani, struktura ptičijeg perja postala je jedan od najvažnijih dokaza koji potvrđuju da je Archaeopteryx bio leteća ptica u pravom smislu te riječi. Asimetrična struktura perja Archaeopteryxa je nerazlučiva od one kod savremenih ptica, što pokazuje da je životinja mogla savršeno letjeti. Kao što je izjavio čuveni paleontolog Carl O. Dunbar: "Jasno je uočljivo da Archaeopteryx, zbog svog perja, treba da bude klasificiran kao ptica."39

Još jedna činjenica koja je otkrivena na osnovu građe Archaeopteryxovog perja je bio toplokrvni metabolizam ove ptice. Kao što je poznato, reptili i dinosauri su hladnokrvne životinje na koje više utječe temperatura okoliša, nego što oni sami, nezavisno, mogu regulirati temperaturu tijela. Jedna veoma važna funkcija perja u ptice je održavanje toplote njezinog tijela. Činjenica da je Archaeopteryx imao perje pokazuje da je on, nasuprot dinosaurima, bio prava toplokrvna ptica koja je sama održavala toplotu svoga tijela.

Dvije važne stvari na koje se evolucionisti oslanjaju kada tvrde da je Archaeopteryx prijelazni oblik, jesu kandže na krilima ove ptice i njeni zubi.

Istina je da Archaeopteryx ima kandže na svojim krilima i zube u svojim ustima, ali ove karakteristike ne impliciraju obavezno da ova bića imaju ikakvu vrstu srodstva sa reptilima. Pored toga, dvije vrste ptica koje žive danas, Taouraco i Hoatzin, imaju kandže koje im služe da se drže za grane. Ova bića su bez ikakve dvojbe ptice, bez ikakvih karakteristika reptila. Eto zašto je potpuno neosnovano tvrditi da je Archaeopteryx prijelazna forma samo na osnovu postojanja kandži na njegovim krilima.

A ni zubi u Archaeopteryxovom kljunu ne upućuju na to da je on prijelazni oblik. Evolucionisti su napravili namjernu varku govoreći da su ovi zubi karakteristika reptila. Međutim, zubi nisu tipična odlika reptila. Danas neki reptili imaju zube, a drugi ne. Štaviše, Archaeopteryx nije jedina ptičija vrsta koja ima zube. Istina je da ptice sa zubima ne postoje danas, ali kada pogledamo u fosilni zapis, vidimo da je i u doba Archaeopteryxa, kao i u doba poslije njega, i čak do prilično skoro, postojao jedan poseban rod ptica koji bi mogao biti nazvan "ptice sa zubima".

Najvažnija stvar je to da je oblik zuba Archaeopteryxa i drugih ptica sa zubima potpuno drugačiji od oblika zuba njihovih navodnih predaka, dinosaura. Čuveni ornitolozi Martin, Steward i Whetstone uočili su da Archaeopteryx i druge ptice sa zubima imaju zube sa ravnim površinama na vrhu i velikim korjenovima. Dok su zubi theropodnih dinosaura, navodnih predaka ovih ptica, izbočeni kao testera i imaju uske korjenove.40

Istraživači su također uporedili kosti ručnog zgloba Archaeopteryxa i njihovih navodnih predaka, dinosaura, i nisu uočili sličnosti među njima.41

Studije anatoma kao što su Tarsitano, Hecht i A. D. Walker otkrile su da su neke "sličnosti" za koje se tvrdilo da postoje između ovog stvorenja i dinosaura (kao što je predloženo od strane Johna Ostroma, istaknutog autoriteta, koji tvrdi da je Archaeopteryx evoluirao iz dinosaura), bile ustvari samo pogrešne interpretacije.42

Svi ovi nalazi ukazuju da Archaeopteryx nije bio prijelazna karika, nego samo ptica koja je spadala u kategoriju ptica koja se može nazvati "ptice sa zubima".