Mutacije su definirane kao prijelomi ili zamjene koje
se odigravaju u DNA molekuli, koja se nalazi u jezgri
ćelije živog organizma i koja sadrži sve genetske informacije.
Ovi prekidi ili zamjene rezultat su vanjskih utjecaja
kao što su radijacija ili hemijska djelovanja. Svaka
mutacija je jedna "nezgoda" i ona, ili oštećuje nukleotide
koji izgrađuju DNA, ili mijenja njihove položaje. One
najčešće uzrokuju toliku štetu i promjenu da ih se ne
može reparirati.
Mutacija, iza koje se evolucionisti često sakrivaju,
nije čarobni štapić koji transformira žive organizme
u neke naprednije i savršenije forme. Direktan efekat
mutacija je štetan. Promjene uzrokovane mutacijama mogu
biti jedino kao one koje su iskusili stanovnici Hirošime,
Nagasakija i Černobila: to jest, smrt, nesposobnost
i nakaznost prirode.
Razlog za ovo je veoma jednostavan: DNA ima jednu veoma
kompleksnu građu i slučajna djelovanja mogu jedino uzrokovati
štetu ovoj građi. B. G. Ranganathan izjavljuje:
"Mutacije su male, slučajne i štetne.
One se rijetko dešavaju, i u najboljem slučaju one će
biti bez efekta. Ove četiri karakteristike mutacija
impliciraju da one ne mogu voditi evolucionom razvitku.
Jedna slučajna promjena u nekom visoko specijaliziranom
organizmu je ili bez efekta ili je štetna. Slučajna
promjena u nekom časovniku ne može poboljšati taj časovnik.
Ona će ga najvjerojatnije oštetiti, ili će, u najboljem
slučaju, biti bez efekta. Zemljotres ne poboljšava grad,
on donosi razaranje."15
Nimalo iznenađujuće, do sada nije uočena niti jedna
korisna mutacija. Sve mutacije su se pokazale štetnima.
Evolucionista, znanstvenik Warren Weaver, ovako je prokomentirao
izvještaj pripremljen od strane Committee on Genetic
Efects of Atomic Radiation, koji je formiran da istražuje
mutacije koje su mogle biti uzrokovane nuklearnim oružjem
korištenim u Drugom svjetskom ratu:
"Mnogi će biti zbunjeni u vezi s
izjavom da su praktički svi primjeri mutacije štetni
pošto su mutacije jedan neophodni dio procesa evolucije.
Kako može jedna dobra posljedica - evolucija ka višim
formama života - rezultirati iz mutacija - koje su praktički
sve štetne?"16
Svaki napor uložen u "izazivanje jedne korisne mutacije"
rezultirao je neuspjehom. U toku više decenija evolucionisti
su izveli mnoge eksperimente da proizvedu mutacije kod
voćnih mušica pošto se ovi insekti razmnožavaju veoma
brzo, tako da bi se mutacije pojavile brzo. Generacija
za generacijom ovih mušica su mutirane, a ipak nijedna
korisna mutacija nije uočena.
Evolucionista, genetičar Gordon Taylor piše ovako:
"U svim hiljadama eksperimenata sa
uzgajanjem mušica, koji su izvedeni širom svijeta tokom
više od pedeset godina, nikad nije viđeno da se razvila
jedna posebna vrsta... ili čak samo jedan novi enzim."17
Jedan drugi istraživač, Michael Pitman, ovako komentira
neuspjeh eksperimenata izvršenih na voćnim mušicama:
"Morgan, Goldschmidt, Müller i drugi
genetičari podvrgli su generacije voćnih mušica ekstremnim
uvjetima toplote, hladnoće, svjetla, tame i tretmana
sa hemikalijama i radijacijom. Sve vrste mutacija koje
su bile proizvedene bile su praktično trivijalne i sigurno
štetne. Evolucija načinjena od strane čovjeka? Ne, zaista:
samo nekoliko genetičkih čudovišta moglo je preživjeti
izvan boca u kojima su bili uzgojeni. U praksi, mutanti
umiru, sterilni su ili naginju da se vrate u divlji
tip."18
Isto važi i kod čovjeka. Sve mutacije koje su bile
uočene kod ljudskih bića imaju štetne rezultate. Na
ovu temu evolucionisti su bacili jednu dimnu zavjesu
i čak pokušali pokazati primjere takvih štetnih mutacija
kao "dokaz za evoluciju". Sve mutacije koje se odigravaju
kod ljudi rezultiraju fizičkim deformitetima, slabostima
takvim kao što su mongolizam, Downov sindrom, albinizam,
dvarfizam ili kancer. Ove mutacije su predstavljene
u evolucionističkim udžbenicima kao primjeri "evolucionog
mehanizma na djelu". Nepotrebno je reći da jedan proces
koji ljude ostavlja nesposobnim ili bolesnim ne može
biti "evolucioni mehanizam" - evolucija bi trebala proizvoditi
bolje oblike, koji su sposobniji da prežive.
Da sumiramo. Tri su glavna razloga zašto mutacije ne
mogu biti stavljene u službu podržavanja evolucionističkih
tvrdnji:
1. Direktne poljedice mutacija su štetne: Budući
da se dešavaju nasumice, one uvijek oštećuju žive organizme
koji su im podvrgnuti. Razum nam govori da nesvjesna
intervencija na jednoj savršenoj i kompleksnoj strukturi
neće poboljšati tu strukturu, nego će je pogoršati.
I, doista, nikada nije uočena niti jedna "korisna mutacija".
2. Mutacije ne dodaju nove informacije u DNA
jednog organizma: Djelići koji sačinjavaju genetsku
informaciju bivaju ili otkinuti sa njihovih mjesta,
uništeni ili razneseni na različita mjesta. Mutacije
ne mogu učiniti da neko živo biće stekne jedan novi
organ ili jednu novu osobinu. One jedino uzrokuju abnormalnosti,
kao npr. da jedna noga strši otpozadi, ili da uho strši
iz abdomena.
3. Da bi mutacija mogla biti prenesena na slijedeću
generaciju, ona se mora odigrati u reproduktivnim ćelijama
organizma: Jedna slučajna promjena koja se desi u jednoj
"običnoj", tj. nereproduktivnoj ćeliji ili organu tijela,
ne može biti prenesena na slijedeću generaciju. Naprimjer,
jedno ljudsko oko promijenjeno efektima radijacije ili
drugim uzrocima neće biti preneseno na slijedeću generaciju.
Ukratko, nemoguće je da su živa bića evoluirala zato
što u prirodi ne postoji mehanizam koji ih može potaći
da evoluiraju. Ovo se slaže sa dokazima iz fosilnog
zapisa, koji pokazuje da je ovaj scenario evolucije
daleko od realnosti.
|