Mutacije su definirane kao prijelomi ili zamjene koje se odigravaju u DNA molekuli, koja se nalazi u jezgri ćelije živog organizma i koja sadrži sve genetske informacije. Ovi prekidi ili zamjene rezultat su vanjskih utjecaja kao što su radijacija ili hemijska djelovanja. Svaka mutacija je jedna "nezgoda" i ona, ili oštećuje nukleotide koji izgrađuju DNA, ili mijenja njihove položaje. One najčešće uzrokuju toliku štetu i promjenu da ih se ne može reparirati.

Mutacija, iza koje se evolucionisti često sakrivaju, nije čarobni štapić koji transformira žive organizme u neke naprednije i savršenije forme. Direktan efekat mutacija je štetan. Promjene uzrokovane mutacijama mogu biti jedino kao one koje su iskusili stanovnici Hirošime, Nagasakija i Černobila: to jest, smrt, nesposobnost i nakaznost prirode.

Razlog za ovo je veoma jednostavan: DNA ima jednu veoma kompleksnu građu i slučajna djelovanja mogu jedino uzrokovati štetu ovoj građi. B. G. Ranganathan izjavljuje:

"Mutacije su male, slučajne i štetne. One se rijetko dešavaju, i u najboljem slučaju one će biti bez efekta. Ove četiri karakteristike mutacija impliciraju da one ne mogu voditi evolucionom razvitku. Jedna slučajna promjena u nekom visoko specijaliziranom organizmu je ili bez efekta ili je štetna. Slučajna promjena u nekom časovniku ne može poboljšati taj časovnik. Ona će ga najvjerojatnije oštetiti, ili će, u najboljem slučaju, biti bez efekta. Zemljotres ne poboljšava grad, on donosi razaranje."15

TUTTE LE MUTAZIONI SONO DANNOSE

Sinistra: una normale mosca della frutta (drosophila). Destra: una mosca della frutta le cui zampe spuntano dalla testa; una mutazione indotta dalle radiazioni.

Un effetto disastroso delle mutazioni sul corpo umano. Il bambino a sinistra č una vittima dell'incidente nucleare di Chernobil.

Nimalo iznenađujuće, do sada nije uočena niti jedna korisna mutacija. Sve mutacije su se pokazale štetnima. Evolucionista, znanstvenik Warren Weaver, ovako je prokomentirao izvještaj pripremljen od strane Committee on Genetic Efects of Atomic Radiation, koji je formiran da istražuje mutacije koje su mogle biti uzrokovane nuklearnim oružjem korištenim u Drugom svjetskom ratu:

"Mnogi će biti zbunjeni u vezi s izjavom da su praktički svi primjeri mutacije štetni pošto su mutacije jedan neophodni dio procesa evolucije. Kako može jedna dobra posljedica - evolucija ka višim formama života - rezultirati iz mutacija - koje su praktički sve štetne?"16

Svaki napor uložen u "izazivanje jedne korisne mutacije" rezultirao je neuspjehom. U toku više decenija evolucionisti su izveli mnoge eksperimente da proizvedu mutacije kod voćnih mušica pošto se ovi insekti razmnožavaju veoma brzo, tako da bi se mutacije pojavile brzo. Generacija za generacijom ovih mušica su mutirane, a ipak nijedna korisna mutacija nije uočena.

Evolucionista, genetičar Gordon Taylor piše ovako:

"U svim hiljadama eksperimenata sa uzgajanjem mušica, koji su izvedeni širom svijeta tokom više od pedeset godina, nikad nije viđeno da se razvila jedna posebna vrsta... ili čak samo jedan novi enzim."17

Jedan drugi istraživač, Michael Pitman, ovako komentira neuspjeh eksperimenata izvršenih na voćnim mušicama:

"Morgan, Goldschmidt, Müller i drugi genetičari podvrgli su generacije voćnih mušica ekstremnim uvjetima toplote, hladnoće, svjetla, tame i tretmana sa hemikalijama i radijacijom. Sve vrste mutacija koje su bile proizvedene bile su praktično trivijalne i sigurno štetne. Evolucija načinjena od strane čovjeka? Ne, zaista: samo nekoliko genetičkih čudovišta moglo je preživjeti izvan boca u kojima su bili uzgojeni. U praksi, mutanti umiru, sterilni su ili naginju da se vrate u divlji tip."18

Isto važi i kod čovjeka. Sve mutacije koje su bile uočene kod ljudskih bića imaju štetne rezultate. Na ovu temu evolucionisti su bacili jednu dimnu zavjesu i čak pokušali pokazati primjere takvih štetnih mutacija kao "dokaz za evoluciju". Sve mutacije koje se odigravaju kod ljudi rezultiraju fizičkim deformitetima, slabostima takvim kao što su mongolizam, Downov sindrom, albinizam, dvarfizam ili kancer. Ove mutacije su predstavljene u evolucionističkim udžbenicima kao primjeri "evolucionog mehanizma na djelu". Nepotrebno je reći da jedan proces koji ljude ostavlja nesposobnim ili bolesnim ne može biti "evolucioni mehanizam" - evolucija bi trebala proizvoditi bolje oblike, koji su sposobniji da prežive.

Da sumiramo. Tri su glavna razloga zašto mutacije ne mogu biti stavljene u službu podržavanja evolucionističkih tvrdnji:

1. Direktne poljedice mutacija su štetne: Budući da se dešavaju nasumice, one uvijek oštećuju žive organizme koji su im podvrgnuti. Razum nam govori da nesvjesna intervencija na jednoj savršenoj i kompleksnoj strukturi neće poboljšati tu strukturu, nego će je pogoršati. I, doista, nikada nije uočena niti jedna "korisna mutacija".

2. Mutacije ne dodaju nove informacije u DNA jednog organizma: Djelići koji sačinjavaju genetsku informaciju bivaju ili otkinuti sa njihovih mjesta, uništeni ili razneseni na različita mjesta. Mutacije ne mogu učiniti da neko živo biće stekne jedan novi organ ili jednu novu osobinu. One jedino uzrokuju abnormalnosti, kao npr. da jedna noga strši otpozadi, ili da uho strši iz abdomena.

3. Da bi mutacija mogla biti prenesena na slijedeću generaciju, ona se mora odigrati u reproduktivnim ćelijama organizma: Jedna slučajna promjena koja se desi u jednoj "običnoj", tj. nereproduktivnoj ćeliji ili organu tijela, ne može biti prenesena na slijedeću generaciju. Naprimjer, jedno ljudsko oko promijenjeno efektima radijacije ili drugim uzrocima neće biti preneseno na slijedeću generaciju.

Ukratko, nemoguće je da su živa bića evoluirala zato što u prirodi ne postoji mehanizam koji ih može potaći da evoluiraju. Ovo se slaže sa dokazima iz fosilnog zapisa, koji pokazuje da je ovaj scenario evolucije daleko od realnosti.